Milan Steiner rođen je 2. lipnja 1894. godine, na uglu „Treće“ sisačke ulice, u obitelji dobrostojećeg židovskog trgovca Hinka Steinera i Rozalije Steiner (Deutsch). No, život ga nije mazio još od najranijih dana. Nesretni pad Steinera kao dojenčeta dadilji iz ruku ostavilo je trajne posljedice na njegov život. Već je kao sedmogodišnji dječak obolio od tuberkuloze te je podlegao teškoj operaciji pluća kojom mu je odstranjeno desno plućno krilo. Sve je to utjecalo uvelike na njegov daljnji fizički razvoj. Zbog pada i operacije je ostao vrlo nizak, deformiranog tijela te je zadobio grbu i na stranu naklonjenu glavu. Njegovu fizičku deformaciju je lako uočiti na njegovim autoportretima. Godine 1909. u Zagrebu upisuje Trgovačku akademiju, a tri godine kasnije prelazi na zagrebačku Privremenu višu školu za umjetnost i obrt (kasnije Akademija Likovnih umjetnosti) koju je završio 1916. godine u dobi od 22 godine.
Stalno suočavanje sa smrću i bolešću, ta tragična sudbina njegova lika, uvelike je odredila njegov pogled na svijet i na njegovo umjetničko stvaralaštvo. Zbog svoje anamneze često se zatvarao u svoj vlastiti svijet, na osamu te je u književnosti pronalazio utjehu i bijeg od stvarnosti. Od rane mladosti jako dobro poznaje i filozofiju, glazbenu, a posebice likovnu umjetnost te se posredstvom inozemnih časopisa informirao o umjetničkim strujanjima u Europi. Uvelike je utjecao i na mnoga poznata imena svojih suvremenika poput primjerice A. B. Šimića, Milivoja Uzelac, Save Šumanovića, Ignjata Joba i Đure Tiljka. Koliko je utjecaja imao na naše najnovije slikarstvo najbolje svjedoči Šimićevo priznanje:
On ne samo da je jedan od prvih koji je govorio o Cezanneu, ekspresionizmu, kubizmu itd., nego je i slikao i crtao tako da se njegovi ondašnji radovi mogu usporediti s najboljim današnjim radovima ovih slikara; i nema sumnje da je on i svojim slikama i crtežima i svojom inteligencijom imao mnogo, kako se to veli, utjecaja na svoje drugove, dakle na naše najnovije slikarstvo.
Steinerov opus broji oko četiristo djela, tematski i tehnikom vrlo raznolikih, nastalih u razdoblju od pet godina. Među njegovim djelima mogu se naći pejzaži, portreti, interijeri, aktovi itd., izvedeni akvarelom, olovkom i perom, crteža ugljenom, bakropisom, litografijom, uljem na platnu… Iznimno su ga privlačili svakodnevni prizori s ulica, iz parkova, kazališta, iz kavana…
Unatoč fizičkom hendikepu i raznim zdravstvenim problemima, svoju životnu sjetu, tugu i bol pretočio je u mnoga svoja umjetnička djela te će u povijesti ostati zapamćen kao autor nekih od najljepših slikarskih djela našeg slikarstva prošlog stoljeća. Iako je njegov život okončan prerano, umro je u prosincu 1918. u dobi od samo dvadeset i četiri godine od španjolske gripe, njegov umjetnički opus svjedoči budućim generacijama o životu i stvaralaštvu jednoga od velikana hrvatske umjetnosti.
Izvor: Boris Vrga, Milan Steiner