Križni put suvremenog čovjeka
Što si stariji, to si mudriji. Mlad i lud. To su postavke koje se ne mijenjaju i koje su obilježje čovjeka svakog doba pa tako i ovog modernog. Isus u prispodobi o izgubljenom sinu govori o mlađem sinu – čovjeku koji ne razmišlja svojom glavom, koji misli da je najpametniji, da je uvijek u pravu…, a zapravo tek zakoračuje u ozbiljan svijet. Lakše nam je shvatiti i prihvatiti da je mlado „ludo“, nego da je staro „ludo“.
Današnji čovjek, kojeg nazivamo suvremenim, zrcalna je slika mlađeg sina iz Isusove prispodobe. Danas svatko želi ono što mu pripada. Čovjek misli da ima pravo na sve, a ako slučajno nema, izglasat će zakone koji će reći da ima pravo. Sve se čini kako bi čovjek mogao ispuniti svoje želje, bile one dobre ili loše. Užitak je stavljen na prvo mjesto. Jedi, pij, uživaj, čini sve kako bi zadovoljio svoje potrebe. Danas se više ne razmišlja o budućnosti, jedino bitno je sada i ovdje te taj sadašnji trenutak trebamo iskoristiti za vlastiti užitak. Čuvaj svoje, stječi što više možeš, budi zavidan drugome, ako ima više od tebe i sve ono što imaš iskoristi i potroši za vlastiti užitak.
Takvo razmišljanje i takav način života u sebi nemaju mjesta za križ i za životni put kojim bismo taj križ trebali nositi. Vješto sakrivanje križa i njegovo odbacivanje dovelo je suvremenog čovjeka do te točke života da je danas neimanje križa postalo križ. Čovjek, u svemu onome što ima i bez obzira što mu svijet nudi sve osim križa, teško ostaje sretan, uvijek mu nešto nedostaje, ništa ga više ne zadovoljava, uvijek teži za nečim više, pun je frustracija i nezadovoljstva, pun zavisti. Traži nešto više, nešto bolje, kako bi se izvukao iz svega toga, a zapravo kopa sve dublju i dublju jamu iz koje više ne vidi izlaza. Svijet bez križa postao je križ. A suvremeni stari čovjek to ne želi vidjeti. To je križni put suvremenog čovjeka. Traženje sreće, nezadovoljstvo, frustracija, težnja za boljim…, u izobilju svega što imamo – življenje života užitka i sreće, a opet toliko prazni i neispunjeni, to je uistinu križni put.
Prihvatiti Isusov križni put te prihvatiti svoj križ i poći za Isusom znači osloboditi se križa ovoga svijeta. Isus nam je svojim križnim putem pokazao da patnja oslobađa. Njegova patnja je nas oslobodila grijeha i osigurala nam vječni život. Naša patnja oslobađa nam oči i srce od nezadovoljstva, prezira, ljubomore, zavisti, a otvara put dobroti, milosrđu, ljubavi, empatiji, sreći. Lik milosrdnog oca ovog izgubljenog sina pokazuje nam kako patnja, kojoj je uzrok izgubljenost sina, prerasta u sreću zbog ponovnog pronalaska, jer bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se. Bez patnje, sve vrednote gube smisao i ne donose ono trajno ispunjenje za kojim čovjek vapije. Križni put suvremenog čovjeka naša je stvarnost. Prihvaćanje vlastitog križa naš je izbor. Rob stvarnosti ili slobodan čovjek križa – na meni je odluka.
