Po običaju iz duboke starine udana je žena uvijek pokrivene glave u kući i pri izlasku, bez obzira nosi li blagdansko ili svakidašnje ruho. Njihov izgled, bogatstvo ukrasa, ornamentika i boja određivali su status i životnu dob nositelja.

Oglavlje udane žene činila je kosa spletena u punđu, kolač, kovrtnjak…Spletena kosa se ovijala oko četvrtastog, polukružnog ovalnog, okrugloga, križnoga ili trokutastog metalnog ili drvenog podloška – konča, konđa, kunjđa, punteka na što je dolazila neukrašena kapica – poculičak, poculac, a zatim povrh nje raskošna bogato ukrašena poculica.

U Posavini, Moslavini, Banovini razlikujemo nekoliko vrsta pokrivala glave, kao što su: razne kapice četvrtastog, trokutastog ili ovalnog izgleda, nošene na posebno oblikovanoj frizuri na zatiljku, zvane poculica, paculjica, peculjica ili kapa, zatim razni rupci od sasvim jednobojnih do bogato vunom, svilom ili pismom, izveženih ili iztkanih zvanih peča.

Izmjena frizura i stavljanje novog obilježja udane žene – poculice ili peče odmah je nakon vjenčanja.  Prvotni motivi na poculici u Moslavini bili su sitni i geometrijski, od romba, kvadrat,a kasnije geometrijski motiv zamjenjuje cvjetna kitica, više ili manje stilizirana ili geometrizirana, pojedinačno ili u nizu.

(H)albica je oglavlje udane žene nošena u svim prigodama. Sastoji se od kape koja se učvrsti na posebno oblikovanoj frizuri, te oslikane mašne zvane kukma čiji krakovi pršu, tj. „titraju“, tako da se to oglavlje u Moslavini naziva još i prša ili kukma.

U hladnom periodu nošene su plišani ili vuneni rupci, a bogatiji su na ramenima, glavi , oko vrata ili na nošnju (bijelom svilom izvezen ili našiven)stavljali  i bijeli rubac zvan plet.

Poculice su, zavisno od kraja, mogle biti različitih veličina i izgleda, sa ili bez čipkastog ukrasa.

Poculicu krase uže ili šire čipke, svilene vrpce, zlatne i srebrne perlice, kraluži.

U različitim prigodama, ovisno o starosti žene i o blagdanu, preko poculice ili (h)albice se stavljao i na poseban način slagao veliki platneni rubac – peča. Kikleni rubac nosile su samo mlade djevojke pri radu. Peče zagasitih boja nosile su žene zrelije dobi, a bijele peče sa bijelim utkanim ili natkivom starije žene. Bijele peče bez ukrasa bile su namijenjene za žalost i smrt.

Motiv na nošnji s motivom na oglavlju nije činio jedinstvenu cjelinu. Oglavlje je bilo drugačije po boji i motivu od nošnje. Posebno su vezene i tkane bile poculice i peče. One su pored pnjebora i vutlaka, bile ukrašene i vezom. A prema motivu, boji veza ili namijeni nošenja dijelile su se na: stoključicu, stokvačicu, stomotucku, na devet križev, narezane rože, mahovka, knjižarka ili na zrcalo.

Pokrivanje glave udane žene prastari je običaj slavenske baštine sačuvan do danas.

Izvor fotografija: selo.hr i S.M.