Akademskom slikaru-grafičaru Ivanu Novaku sinoć je u prepunoj dvorani Matice hrvatske Sisak otvorena izložba „Sjećanje na Striegla“.
U veličanstvenoj atmosferi, prepunom izložbenom prostoru, posjetitelji su pred Novakovim radovima nadahnutim likom i djelom Slave Striegla osvježili sjećanje na velikog slikara. Novak je snažno svoju inspiraciju Strieglom prenio na mnogobrojnu publiku. Ova je izložba organizirana u prigodi 100 godina od rođenja Slave Striegla. Uz pjesmu klape Kolapjani, govora dobrodošlice predsjednika Matice hrvatske dr. sc. Tomislava Škrbića, te osvrta dr. Borisa Vrge na Novakove radove, izložbu je otvorila profesorica Ivanka Roksandić, predsjednica Skupštine SMŽ. U druženju publika je oduševljno razgledavala izložbu i evocirala sjećanja na velikog Striegla.
SLAVO STRIEGL U DJELIMA IVANA NOVAKA
Da su figura i portret najkompleksniji temati u likovnoj umjetnosti, odavno je poznato likovnim stvarateljima. Tim više, jer uspješan prikaz neke ličnosti, ne podrazumijeva samo njeno fizičko oblikovanje, već i proniknuće u bit njezine egzistencije, u cjelokupnost njezine fizičke i psihičke pojavnosti. Tim prije, treba odati priznanje mladom umjetniku Ivanu Novaku na pokušaju da prikaže lik sisačkog umjetnika Slave Striegla u čak četiri medija: slikarskom, crtačkom, grafičkom i kiparskom.
Poznat kao ‘dobar duh’ grada Siska Slavoljub Slavo Striegl (Sisak, 1919.- Sisak, 2014.) zadužio je svoj rodni grad brojnim likovnim djelima u kojima je uvjerljivo fiksirao, kako njegove amblematične urbane biljege i tipičnu atmosferu koja ih oplahuje, tako i njegove ljude, bilo kao pojedinačne portrete, bilo do nivoa silhuete apstrahirane i stilizirane aktere raznih žanr – scena tipičnih za sisački ambijent. Osobit ugled u suvremenom hrvatskom slikarstvu stekli su njegovi sintezni i fluidni akvareli te jezgrovite animalističke studije realizirane u gotovo svim slikarskim i grafičkim tehnikama koje je ovaj likovni erudit dobro poznavao i sigurno prakticirao.
Mada je Striegl realizirao brojne portrete i figuralne studije, on sam, rijetko je bio model drugim umjetnicima. Stoga nam je odista zanimljivo razmotriti načine i pristupe koje je u prezentaciji Strieglove osobe eksplicirao Ivan Novak. Kako je Novak po svom akademskom obrazovanju grafičar, to je posve prirodno da nas posebice intrigira njegov autorski postupak u ovoj likovnoj disciplini. Pogotovo stoga što je Strieglov lik bio tema njegova diplomskog rada kojega je 2010. obranio na zagrebačkoj Akademiji za likovnu umjetnost. Riječ je o četiri grafička lista realizirana u tehnici drvoreza u boji koje je Novak po prvi puta izložio još 2011. u prostoru sisačke Narodne knjižnice i čitaonice.
Obrazlažući posjetiteljima zašto je baš Strieglov lik odabrao za temu svoga diplomskog rada, Novak je u katalogu ove izložbe istakao da je to učinio „ponajviše zbog širine spektra njegovog likovnog opusa i likovnog senzibiliteta; zbog njegove posebnosti u likovnoj umjetnosti i onog stupnja slobode poteza olovke i kista koju bih u nekoj mjeri i sam želio postići; zbog uživanja i divljenja prema njegovom odnosu spram stvaranju djela; zbog momenta koji se javlja dok stojim pred njegovim djelom i ostajem zatečen, s osmijehom na licu, tolikom složenošću, a opet tolikom jednostavnošću, smionošću, profinjenošću i istančanošću njegovih likovnih formi.“
Sukusirani na četiri ikoničke varijacije Strieglova lika, drvorezi nose nazive: Dolazak, Ruke, Glava i Odlazak. Kao predložak za ove realizacije, Novaku su poslužili istoimeni predlošci rađeni u tehnici ulja na platnu koji prikazuju blago pognutu Strieglovu figuru s prednje i stražnje strane, njegov dopojasni portret i na leđima sklopljene ruke. Treba naglasiti kako je broj crtačkih, grafičkih i slikarskih predložaka za realizaciju Strieglova lika bio osjetni veći, no iz serije od 34 rada iz ciklusa Šetnja s Strieglom (2008.), Novak je izabrao upravo ove četiri uljane slike, budući da one svojom specifičnom izražajnošću i sadržajnim konceptom najbolje prezentiraju ono što je autor prepoznao kao individualizacijske likovne odlike Strieglova životnog duha i osobnosti.
Može se slobodno reći kako su svi ovi višebojni drvorezi zapravo inspirirani Strieglovim svakodnevnim šetnjama uz rijeku Kupu, koje su mu, kao što je poznato, predstavljale poseban užitak. Drvorezi Dolazak i Odlazak, svedeni na prikaze cjelokupne figure en face (sučelice spram gledatelja) i reverzno (leđima prema gledatelju), najavljuju njegovo prispjeće i napuštanje omiljene šetnice (koja se danas i naziva po njemu), dok su na drvorezima Glava i Ruke kompozicijski akcenti postavljeni na crte lica i karakterističnu gestu ruku s isprepletenim prstima na leđima koja u komunikološkom smislu sugerira opuštenost i zamišljenost modela čiju kompozicijsku strukturu učvršćuje ekonomičan i čvrst obrisni lineament.
Dakako, u pitanju su realistički prikazi Strieglove figure i lika, svedeni na metodičnu prezentaciju njegove tihe ćudi i povučenog karaktera, suzdržane prirode i samozatajne osobnosti lišene taštine i želje za samopromocijom. Nemimetičnost kromatskog registra i nanošenje nereferentnih boja na grafičku plohu u funkciji je simbolizacije modela i njegove transformacije u nadvremeni znak s jedne strane i luminističkog potenciranja njegovih psiholoških stanja i emocionalnih podtekstova, s druge. Spomenutoj ekspresivizaciji lika doprinosi i vibrantnost duktusa posebice prezentnog na prikazu epiderme Strieglova staračkog lica i ruku, čemu doprinose i strukturalni elementi drvene matrice koja svojom godovnom strukturom dinamički afirmira slikarsku plohu. Štoviše, interslojevni pomaci kromatskih vrijednosti i duktusne vibracije, narušavaju plošnost prikaza i kontemplacijsku mirnoću lika te stvaraju iluziju njegova kretanja.
Poznat kao autor koji istražuje i kreativno participira i u drugim umjetničkim medijima kao što je skulptura u raznim materijalima (drvo, terakota, gips, prokrom, cigla, bronca i dr.), Novak je aplicirao i na Natječaju za izradu urbanističko – likovnog rješenja spomenika Slavi Strieglu na potezu Šetnice Slave Striegla u Sisku (2016.). Njegov prijedlog genealoški se nastavlja na one ikoničke aspekte Strieglovog bića koja su inicirana navedenim slikarskim i grafičkim realizacijama. Vodeći računa o kontekstu u koji Strieglova figura treba biti smještena, on je koncipirao stojeću figuru čija impostacija kao da predstavlja predah u slikarevoj šetnji izazvan zagledanošću u rijeku Kupu ili pak razgovorom s čovjekom – prolaznikom. Tu situaciju nije mogla narušiti ni činjenica da je Novakova figura malim kružnim postamentom izdignuta iznad pješačkog partera šetnice.
Premda je figura realizirana u kiparskom mediju, ona je u biti svedena na Strieglovu figuralnu i fizionomijsku bitnost, dokazujući kako Novaku nije stran ni vizualni jezik skulpture kojim je na primjeren način materijalizirao Strieglovu fizičku pojavu i one psihičke fenomene koje fizičke značajke njegove pojave (tijelo, stav, portretne crte, osobene geste, ruke i dr.) vizualno emitiraju.
Zaključno, može se reći kako vizualno – estetski dotjerani i kultivirani Novakovi artefakti na temu Strieglovog lika predstavljaju vrijednu pluralnu sintezu fizičkih i duhovnih aspekata Strieglove ličnosti i zrače energijom njegova lika. Kao takvi, oni doprinose održavanju žanra portreta i figure u našoj likovnoj suvremenosti. Održavajući spomen na umjetnika, koji predstavlja jednog od stubova sisačke kulture, vrijedan su autorov hommage stotoj godišnjici njegova rođenja.
Boris VRGA
