Svako mjesto na svijetu ima nekakvu svoju legendu, svoju priču koja se prenosi s koljena na koljeno, koja najmlađima zagolica maštu, a starijima proširi snove.
Naš Sisak ima nekoliko priča i legendi, a jedna od poznatijih je ona o zlatnoj kočiji. Na pisanje ovog teksta potaknula me činjenica da mlađe generacije i ne znaju previše o tome, a većina ih nikada nije čula. Za to nisu krivi oni nego mi, iz razloga što u životu često puta „zapnemo“ u masi svojih problema, zatvorimo se u sebe, i zaboravimo na male čarobne priče koje su nam ostavili naši preci…
Te priče će se mnogima možda činiti potpuno nevažne, možda one to i jesu, ali su svakako svojevrsni dio našeg identiteta, dio nas, Siščana, koje je zgodno ispričati ljudima kada im pričamo o našem Sisku.
Znate li gdje je skrivena zlatna kočija?
Većina će u svojim pričama kazati da je u rijeci, zakopana u riječnom dnu. Meni su govorili da je negdje na dnu rijeke Kupe između Starog i Novog mosta i kao dijete često puta sam dolazila na ideju da ju zaista potražim. Drugi pak kažu da je u jednom od brežuljaka oko grada, a da je upravo jedan brežuljak postao brežuljkom jer je zemlja nasuta preko zlatne kočije.
Gdje god bila, ona je svakako u Sisku, i spremna čeka da ju pronađeš.
Kažu da ako Sisku zaprijeti smrtna opasnost, zlatna će kočija osvanuti u gradu, obasjana vlastitom svjetlošću spasiti grad i zaštiti sve siščane, a tada opet nestati na nekom novom tajnom skrovištu i čekati da ju siščani pronađu…
Značenje ove priče osobno sam shvatila kao sljedeću poruku:
„Mi Siščani smo ljudi bogati i ispunjeni dobrotom, spremni pomoći u svakom trenutku, bez obzira što se ponekad sakrijemo sami u sebe“