[totalpoll id=”5281″]
Josip Joe Meixner
Josipa Meixnera, rođenog Sisčana, starija publika pamti kao “klinca” koji je sedamdesetih godina bio traženi klavijaturist tadašnjih hrvatskih pop zvijezda, nakon čega je netragom nestao sa scene. U stvari je Josip odselio u Austriju, gdje je uspješno izgradio karijeru pouzdanog pijanistu, skladatelja i glazbenog producenta u području glazbenog teatra, filmske i televizijske produkcije te show programa. Slijedeći svoje glazbene interese, 1993. odlazi u Los Angeles gdje provodi idućih sedam godina i profilira se kao klupski i studijski glazbenik.
Josip Joe Meixner, pijanist koji je više od dva desetljeća proveo u Austriji, a čak sedam u Hollywoodu skladajući za Disney Channel i brojne glumce, vratio se u Hrvatsku.
Svoj je život sada posvetio glazbenoj medicini i terapiji, a o tom istraživanju i rezultatima izlašla je knjiga na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku.
Alen Svetopetrić
Alen Svetopetrić, Siščanin, rođen 1968. godine. Pamtimo ga kao dječaka sa gitarom iz O.Š. Braća Ribar sa Zelenog brijega, a kasnije kao teenagera, iz odličnog benda Onix. Danas je jedan od najzaposlenijih pratećih glazbenika u Hrvatskoj, objavio je 2015. svoj prvi samostalni album prigodnog naziva Alen Sveto – “All That”. O kakvom je virtuozu riječ poslušajte u priloženom videu.
Album: Alen Sveto – All That
Spoj zvuka električne gitare, bas gitare i elektronskih bubnjeva s jedne strane, te solističke gitarske izvedbe s druge, savršeno predstavlja umijeće sviranja žičanih instrumenata te kontrast i širinu skladateljske vještine. Autor solističkih skladbi je Alen Svetopetrić dok skladbe uz instrumentalnu pratnju potpisuju Silvio Pasarić i Alen Svetopetrić.
Kao gosti na albumu pojavljuju se i dugogodišnji suradnici Matija Dedić na klaviru, Damir Šomen na bubnjevima i Mark Silver na klavijaturama na uvodnoj skladbi “Punk Funk”, Andy “Stewlocks” Ninavalle u ulozi beatbox-a na skladbi “Mountain Man” te suptilni Silvio Pasarić na gitari u skladbi “Balkan Trip”.
Alen Sveto o albumu : “All That” zamišljen je kao presjek višegodišnje spontanosti u sviranju gitare i bas gitare u studiju, bez razmišljanja da će to jednoga dana postati album i bez predumišljaja u sviranju, naime sve dionice svirane su samo jednom, bez ponavljanja i popravaka, osim skladbi koje je Silver radio za jedno drugo izdanje, a od kojih sam neke prisvojio i za ovu ploču. Album je zapravo napravljen u studiju, u pauzama snimanja materijala za druge izvođače”.
Damir Kukuruzović
Damir Kukuruzović, gitarist, svojevrstan je homage glazbi D. Reinhardta i S. Grappellia, dvojca koji je obilježio europsku glazbu 20. stoljeća, a sam Kukuruzović, inače vlasnik Siscia jazz cluba, već dugi niz godina slovi kao jedan od najvjernijih sljedbenika Djanga Reinhardta u Hrvatskoj. Najpoznatiji promotor romskog jazza u Hrvatskoj, Kukuruzovićev quartet, nastupao je na svim bitnijim festivalima u zemlji i inozemstvu promovirajući tradiciju romske glazbe i američkog jazza. Na svom cd-u Green Hill Gipsy Swing, svirali su s najznačajnijim predstavnikom tog stila u svijetu, Angelom Debarreom te violinistom Loulou Djinom. Godine 2009. imali su turneju s Ludovicom Beierom, jednim od najtraženijih jazz harmonikaša današnjice. Na svom je glazbenom putu ovaj kvartet surađivao i s drugim značajnim imenima iz svijeta jazza kao što je, Adrian B. Burns ( poznat po svojim nastupima s Billom Wymanom i Rhitam Kingsima), Boško Petrović, Zdenka Kovačiček, Jasna Bilušić, a ove su godine imali zajedničku tuneju s vrlo traženim manouche glazbenikom iz Strassburga, Yorgui Loefflerom. Svoju suradnju s njima zabilježili su i na CD-u nazvanom ˝Manouche˝. Osim quarteta Kukuruzović se u rodnom Sisku 2005. godine odlučuje utemeljiti Siscia jazz club internacionalnog značaja, te međunarodni festival jazza i bluesa u Sisku (Siscia open jazz & blues festival) koji su do sada posjetili mnogi svjetski jazz glazbenici (Steve Turre – sedam godina za redom proglašen najboljim jazz instrumentalistom svijeta u kategoriji razni instrumenti, Mississippi Heat iz Chicaga, Sugar blue – usni harmonikaš Rolling Stonesa, Peaches Steaten, Yorgui Loeffler, Sherman Irby, Gianni Cazzola, Darell Green, Carl Weathersby, Inetta Visor,Bob Brozman,Vincenzo Maurogiovanni..).Osim jazz festivala u Sisku,koji spada mađu najveće Hrvatske jazz festivale,organizator je jazz festivala u Petrinji i Labinu, pod nazivom „Labin jazz republika”.
Svirao je i s Vlatkom Stefanovskim na svom albumu My Django Familly,Stochelo Rosenbergom (proglasen najboljim akustucnim gitaristom svijeta svih vremena) te Paulus Schaferom.Nagrađivani je gitarista 2011.proglasen je najboljim akusticnim gitaristom hrvatske. (Fender Mega Muzika), a 2013.dodjeljena mu je nagrada za iznimno gitaristicko umijece sviranja i promiciju Hrvatske jazz glazbe u svijetu.
The Bambi Molesters
Osnovani su 1995. Sviraju surf rock, glazbu koja potječe iz 1960-ih. Pridonijeli su razvoju i napretku tog glazbenog žanra. Jedni su od glavnih svjetskih predstavnika surf-rocka. Nastupaju u Hrvatskoj i u inozemstvu. Više puta bili su predgrupa američke grupe R.E.M. Surađivali su s Chrisom Eckmanom s kojim su nastupali 2004., pod imenom “The Strange”. U ljeto 2010., njihov album “As the Dark Wave Swells” u jednom trenutku se našao na 12. mjestu na listi najprodavanijih albuma internetske stranice Amazon u kategoriji rock n’ roll glazbe.[1]
Reportaže o albumima Bambi Molestersa objavljene su u poznatim časopisima kao što su: “Q”, “Uncut”, “The Sunday Times” i “Shindig! Magazine”. Njihove pjesme izvode se na američkim i britanskim radio postajama. Pjesma “C Alpha E” izvodila se u američkom filmu “The Treat”, a tri pjesme s prvog albuma korištene su u slovenskom filmu “Barabe”.
Dobitnici su sedam diskografskih nagrada Porin.
Lela Kaplowitz
Cijenjena hrvatska jazz vokalistica sa svjetskim glazbenim iskustvom Lela Kaplowitz je nastupala u Madison Square Gardenu, Birdlandu, i Blue Noteu u New Yorku, na mnogim prestižnim jazz festivalima te s vrhunskim jazz glazbenicima diljem svijeta (Arturo “Chico” O’Farrill Afro Cuban Jazz Orchestra, Doug Carn, Miles Griffith, Bill Saxton, Harry Whittaker, Dick Griffin, Charles Tolliver, Craig Handy, Gary Fritz, Bob Alberti, Ben Tucker). Lela upoznaje vokalnu improvizaciju preko Sheile Jordan na Jazz konzervatoriju u Grazu (Austrija). Također uči sa svjetskim imenima jazza poput Jay Clayton, Mark Murphy, Donna McElroy, Barry Harris i Kate McGary. Pohađa Berklee Summer Music Workshop u Peruggi (Italija) i The Vocal Performance i Jazz improvisation na New School u New Yorku.
Sa suprugom, pijanistom Joeom Kaplowitzom osvaja treće mjesto na natjecanju za najbolji jazz band u Bukureštu 2008. Na međunarodnom natjecanju jazz vokalistica u Finskoj 2009 osvaja prvu nagradu stručnog žirija i publike te dobija titulu “Lady Summertime”. Primorsko-goranska županija joj 31. lipnja 2010. dodjeljuje prestižnu nagradu za unapređivanje kulturnog stvaralaštva. Od 2013. Lela Kaplowitz ponosna je nositeljica statusa samostalne umjetnice pri HZSU.
Sa svojim bandom, Lekap Quartetom, snima album prvijenac pod nazivom “Love me or leave me” kojeg izdaje Dancing Bear, a koji je proglašen jednim od 10 najboljih hrvatskih jazz albuma u 2010.
Albumom “Little boy with a big heart – the music of Boško Petrović”, odaje počast i svoju viziju kompozicija velikana hrvatske jazz glazbe pišući produhovljene tekstove inspirirane Petrovićevim skladbama. Na albumu joj se pridružuje preko 20 eminentnih glazbenika hrvatske i slovenske jazz scene. Od prosinca 2010. uspješno uređuje i vodi specijaliziranu tjednu emisiju o jazz glazbi na Hrvatskom Radiju, pod nazivom Jazzalela.
Lela je također voditeljica Udruge ATOM s kojom putuje po cijeloj Hrvatskoj i održava radionice “Jazz na kotačima” za djecu i mlade (atom.hr < HYPERLINK “http://atom.hr/” http://atom.hr/>) te promiče jazz glazbu mladim naraštajima. Podučava tehniku pjevanja i jazz improvizaciju te održava seminare jazz pjevanja po Hrvatskoj (POU Zagreb) i Sloveniji (Arsana – Poletni festival Ptuj). Nastupa s Duke Ellington Orchestra iz New Yorka u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu tijekom njihove europske turneje te gostuje na proslavi 65. obljetnice djelovanja jazz orkestra HRT-a u izvedbi skladbi iz ciklusa The Sacred Concerts Dukea Ellingtona uz mješoviti zbor HRT-a pod ravnanjem Saše Nestorovića.
Najnovijim autorskim albumom “With Every Breath” Lela Kaplowitz dokazuje zrelost jazz pjevačice svjetskih razmjera te skladateljice osebujne kreativnosti koja svojim tekstovima promiče ljubav, duhovnost i osvješćivanje. Album je vrhunske kvalitete, a snimljen je s Jazz orkestrom HRT-a pod ravnanjem Saše Nestorovića.
Zarkoff
Njegovi albumi distribuiraju se širom svijeta, nastupa diljem Europe, njegove pjesme vrte se na brojnim radijskim postajama, ali Saša Rajković svejedno je u Hrvatskoj gotovo anoniman i nepoznat glazbenik.
Nastupao je širom Europe, održao turneju po Brazilu, objavljivao za diskografske kuće iz SAD-a, Brazila, Nizozemske, Francuske… nastupa pod imenom Zarkoff, Florence Foster Fan Club, član je nizozemske Summerian Fleet i jedne tek nove hrvatske grupe u nastajanju Kali Jugend. Njegova izdanja distribuiraju se širom svijeta, njegove pjesme vrte na raznim radijskim postajama.
Zarkoff je moj glazbeni alter ego, ime je dobio po liku iz Flash Gordona. Nakon tinejdžerskog perioda sviranja po raznim bendovima, počeo sam učiti o tome kako se računalo koristi u glazbenoj produkciji, i oko 2003. naučio dovoljno da sam se odvažio na prve nastupe, s elektronskim live actom. Riječi su sisačkog producenta i izvrsnog glazbenika Saše Rajkovića.
Uzori su mu: Ront 242, Sonic Youth, Cardiacs.
Obradovic Tixier Duo
“Obradovic – Tixier Duo” je novoosnovani duo francuskog pianista David Tixiera i hrvatske bubnjarke Lade Obradović. Novi sviježi akustični zvuk izmješan sa eletronikom, tekstom, poliritmima, intrigama i nemali broj lupova ispremješan sofisticiranim harmonijama smještenim u moderne polimetre služe kao medij za transfer glazbe vođene emocijama i elegancijom. Trenutno situirani u Švicarskoj gdje završavaju diplomski studij na akademiji u Bernu, uz duo, oboje vode svoj osobni projekt (“David Tixier Trio” i “Lada Obradovic Project”), te sa tri projekat učestalo nastupaju širom Europe.
Gospodari snova
Ime “Gospodari snova” u medijskom prostoru prvi puta se pojavljuje krajem 1986. godine. Band su tada činili pjevač Krizbi, kao idejni, stilski, autorski i ini vođa, Marko Banjac (gitara), Miljenko Vujaković (bas), Siniša Stojčević (klavijature) i Dragan Šašek Šaško (bubnjevi).
Tom prilikom nastale su dvije snimke: “Obojene provalije” i “Oh, Alberte”.Već u siječnju 1987. Banjca na gitari zamjenjuje Srđan Katančević Sus.Ženski vokal na pjesmi pripada Sofiji Ahmed, danas pjevačici u HNK.U 10. mjesecu 1988. grupi se priključuje Dalibor Pirc (klavijature), koji raspušta svoju dotadašnju grupu “Lukrecia”.
U tome, novom, sastavu ponovo odlaze kod Senada u studio i nastaje pjesma “Vjetar zviždi Marseljezu” i “Budi sretan” opet izvrsno prolazi kod kritike i publike
U na vrlo popularnoj emisiji “Veliki vrisak” radija Velika Gorica nekoliko tjedana suvereno vlada prvim mjestom, a često se vrti i na “stojedinici”.
S pjesmom “Vjetar zviždi Marseljezu” pobjeđuju na NAVIS-u, tada jednom od najvažnijih natjecanja mladih bandova. Sviraju u finalu DEMO X-a kojom prilikom drugu klavijaturu svira Emil Balent. Ponovo slijede koncerti po zagrebačkim i sisačkim klubovima.U 1990. “Gospodari snova” ulaze kao dvojac. Snima se 7 novih pjesama: Poruka u boci, Bob, Mafija je pucala uzalud, Kraj sivog šanka,Vivian, Bijela robinja i Ti ne možeš promijeniti svijet.Sedam novosnimljenih pjesama i prethodne 4: Večeras je tvoj put i moj, Kraljica, Vjetar zviždi Marseljezu i Budi sretan objavljeno je na kazeti u samostalnom izdanju koja je nazvana “Večeras je tvoj put i moj”.
Kritike su objavljene u svim eminentnim tiskanim izdanjima u to doba i bile su više nego dobre.
LUKRECIJA
Prije 32 godina Dalibor Pirc i Aleksandra Borota, tada šesnaestogodišnjaci, bez prethodne pretjerane pripreme ušli su u studio iz kojeg su se vratili s pjesmom ˝Slušaj te riječi˝. Od tog trenutka pojavljivanja na glazbenoj sceni osvojili su domaću publiku, nalazili se pri vrhu demo top ljestvice tada vrlo popularne radijske emisije RVG-a ˝Veliki vrisak˝, a nostalgičari s radošću posegnu za video zapisom “Sisak – Univerzijada 1987˝ s glazbenom podlogom upravo njihove prve i zasigurno najpopularnije skladbe.
Ako ih pitate koji bendovi su utjecali na njihov opus, reći će vam: Modern Talking, The Beatles
klapa Kolapjanke i Kolapjani
Prošlo je nešto više od 17. godina kako u Sisku djeluju i pjevaju ženska klapa Kolapjanke i muška klapa Kolapjani zajedno pod jednog Udrugom kao vokalno instrumentalni ansambl. Tijekom godina Kolapjani su svim svojim srcem, voljom, energijom i prije svega svojim glazbenim izričajem nastojali njegovati hrvatsku nematerijalnu kulturnu baštinu s posebnim osvrtom na dalmatinsku klapsku pjesmu i time doprinijeti kulturnoj i glazbenoj raznolikosti u Sisku i Sisačko – moslavačkoj županiji.
Već u prvim godinama djelovanja počelo se s ozbiljnim radom i prijavama na renomirane klapske festivale poput Festival dalmatinskih klapa – Omiš te Večeri dalmatinske pjesme u Kaštelima s kojih su se Siščani vraćali nagrađivani. Osim toga Kolapjanke i Kolapjani nastupali su na mnogobrojnim susretima klapa i smotrama diljem Hrvatske pozicionirajući se tako na klapskoj glazbenoj sceni iz kojih su nastale i mnoge glazbene suradnje.
Najveći projekt koji je nastao tijekom godina je Susret klapa u Sisku, koji se ove godine održava 9.puta, i koji je zauzeo visoko mjesto u klapskom svijetu i čijem se pozivu odazivaju sve klape iz svih dijelova Hrvatske, a obogatio je kulturno-turističku ponudu grada i cijele županije.
Flexible Frame
Flexible Frame osnovani su još 1994. godine u Sisku. Od samih početaka band je vjeran čvrstom funk zvuku prepoznatljivom po wah-wah gitarama, brass aranžmanima, funky grooveu. Inspirirani uzorima poput Jamesa Browna, Princea, The Funk Brothersa… ostvarili su izniman nastup još na prvom izdanju festivala “Lagano, lagano”, objavivši i dvije autorske skladbe na istoimenoj kompilaciji (“Led” i “Bus”).
Giovanni Furlan
Rođen je u Prijedoru 1959. godine, ali živi u Sisku. Diplomirao je na DIF-u, današnjem Kineziološkom fakultetu, a po struci je organizator sportske rekreacije.
Radio je kao učitelj skijanja, bio je glumac kaskader te je radio s velikim svjetskim glumcima, poput Glenna Scota u filmu ‘Intrige’, a glumio je i u ‘Božjem oklopu’ te seriji ’12 žigosanih’. Ipak, kaže, glavni vid zarade bio mu je ulična svirka, dok su svi ostali poslovi bili povremeni.
Budući da ima dozvolu za sviranje po ulici, on je profesionalni ulični svirač, nerijetko ga se može naći u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu te na Dolcu. Giovanni se glazbom bavi od malena, kada je počeo svirati klavir, harmoniku i gitaru. Na ulici je počeo svirati 1979. godine kada je bio student u Zagrebu na Savi.
Osim glazbom, bavi se i slikanjem naive, a izdao je i slikovnicu. Također, kaže, ima mnogo pjesama koje je napisao o Kupi, Savi i Sisku.
Miodrag Pančić – Zaga
Miodrag Pančić – Zaga rođen je 1953 u Sisku. Svira i pjeva od najrnije mladosti. Do sad je svirao u mnogim uspješnim grupama. Bio je dogogodišnji član legendarne sisačke grupe “Diamanti”. Kao član popularne grupe “Treća sreća” snimio je singl “Gospođo ja bih rado” koji je svojevremenmo bio veliki hit. Danas nastupa uglavnom sa svojom kćerkom, te kao grupa PARTY BAND izvode popularne domaće i svjetske hitove.
Zmijski ugriz mladog lava
Zmijski ugriz mladog lava, “prva rock grupa za ljude bez sluha” jer su im nastupi bili gotovo kabaretski i vezani uz kazalište.
ZVIJEZDE
Zvijezde je glazbeni sastav iz bivše Jugoslavije. Zvijezde su osnovane 1981. godine u Sisku. Prvobitnu Renato Metesi, Željko Đeverlija, Branko Badanjak, Branko Kužnar, Rajko Puclin. Grupa je nastala spajanjem članova dva muzička sastava: sisačkog benda Daskabend i zagrebačkog benda Patrola. Svoj prvi album Imitacija života grupa izdaje 1983. godine u izdanju izdavačke kuće Suzy Records. Do 1986. godine iz prvobitne postave u Zvjezdama je ostao samo Renato Metesi. Nakon albuma Licem prema nebu koji je izašao 1990. godine Renato Metesi izdaje albume pod nazivom grupe „Metesi & Zvijezde“. Godine 2008. Zvijezde su se ponovo aktivirale u prvobitnoj postavi.
L. I. P. E.
Vokalni ansambl Lipe osnovan je 1992. godine na poticaj tadašnje voditeljice pok. Marije Dokman-Rije te nekoliko članica različitih kulturno-umjetničkih društava. Ujedinila ih je ljubav prema pjesmi i želja za očuvanjem kulturne baštine našeg posavsko-pokupskog, moslavačkog i banijskog kraja.
Od 2006. godine Lipe sudjeluju na državnim Smotrama malih vokalnih ansambala, da bi 14. lipnja 2008. godine u Sisku, na poticaj i u organizaciji VA Lipe, bila održana prva Smotra malih vokalnih sastava Sisačko-moslavačke županije. Smotra postaje tradicionalna, a Lipe uspješni nositelj pr+ojekta svake godine.
Od 2009. godine predsjednica VA Lipe je Margareta Horžić. Ansambl doživljava korjenite promjene i postaje još uspješniji. Nova, moderna vizija zahtijevala je i novog umjetničkog voditelja. Godine 2010. izbor je pao na prof. Dražena Kurilovčana.
„Dražen Kurilovčan je jedan od rijetkih umjetnika koji je odmah shvatio moju zamisao i imao hrabrosti upustiti se u rad s amaterskim ansamblom koji ima tako ambiciozne planove. Dražen i ja surađujemo već nekoliko godina i odlično se razumijemo; ja se kao predsjednica ne uplićem u njegov rad umjetničkog voditelja, a on, nakon što se dogovorimo što ćrmo raditi, koji nam je cilj i kako želimo da to izgleda i zvuči, u potpunosti prati moje ideje. Među nama nema puno razgovora; mi se jednostavno razumijemo. Vjerujemo jedno drugom i to je najvažnije“. (M. Horžić)
M. Horžić pokreće projekt L. I. P. E., pažnja se posvećuje boljoj promidžbi, ansambl prihvaća novi zvuk, nove obrade, proširuje repertoar, ostvaruje nova audio, video i notna izdanja, pa čak i novi vizualni identitet.
Jimi Kurfirst
Pravog imena Mario Vukušić, rođen je 15. ožujka 1961., hrvatski glazbenik, glazbeni pedagog i skladatelj – električnu gitaru počeo je svirati s 9 godina, a u nju se zaljubio slušajući rock, blues i jazz. Klasičnu gitaru ‘otkrio’ je sa 17 godina, u klasi prof. Felixa Spillera. 1981. osvojio je prvu nagradu na natjecanju učenika i studenata gitare cijele bivše Jugoslavije.
Preminuo 29. rujna, u rodnom Sisku, od posljedica duge i teške bolesti.
CRVENI MUNDIRI
Njihova imena, kao i funkcije glase: ALAC – zadužen za sviranje omiljenih im melodija, proizvodeći pritom čarobne zvuke na basu. MEDO – svira gitaru odmalena, a još uvijek je ne zna naštimati. DRNE – jedini član benda iz prelijepih ruralnih dijelova RH. Kad nije na njivi, lupa bubnjeve. JUDAS – snažan vokal koji je uz veliku angažiranost u bendu i birtiji, ponosni autor i dviju knjiga . Bend čine ljudi koje, bez obzira na isti glazbeni ukus razlikuju karakteri koli variraju iz krajnosti u krajnost… od nihilističkog Judasa do razboritog Mede… od razuzdanog Alca do mirnog i povučenog Drneta. Uz ovakve karakteristike momci, za divno čudo, djeluju vrlo produktivno, te svoje poglede na svima nam dobro znanu “demokraciju” iskazuju koliko god to mogu. Do sada su održali nekoliko nastupa, većinom u Sisku, te njima svakako najvažniji onaj u Puli, na A & M festivalu gdje, doduše nisu dobili nagradu, ali su pobrane vrlo dobre kritike i obećanja. U planu je i snimanje kompletnog materijala, tako da će i ovaj hvalevrijedni pokuašaj napokon ugledat svjetlost dana.
Henri’s Rockin the Blues band
Henri´s rockin the blues band izvodi uglavnom repertoar E.Claptona, B.B.Kinga, J.J. Calea, J.Hendrixa, Blues Brothersa i dr.
Henri pravim imenom Henri je rođeni Varaždinac, ali veći dio života je proveo u Sisku gdje je završio Tehničku školu, potom industrijsku elektroniku u Zagrebu. Strastveni je glazbenik, a najveća ljubav mu je električna gitara.
Također djeluje kroz Rebecca BAND bend, dvadesetak godina, iskustva stečenog iz tisuće evenata i repertouara koji pokriva sve zamislive žanrove (pop, rock, evergreen, blues, country). Izvedba je uvijek popraćena Vrhunskim ozvučenjem i rasvjetom. Želje publike su naša obaveza.
Obećana ZEMLJA
Grupa Obećana zemlja nastala je iz grupe Gospodari snova, odnosno Dalibor Pirc, Bobo Novaković i Davor Subotić do osnivanja Obećane bili su članovi Gospodara snova.
Odluku su o osnivanju novog banda donijeli su 5. listopada 1996. Neko vrijeme funkcionirali su kao trio da bi u siječnju 1997. na mjesto bubnjara došao Hrvoje Štefančić Štef, koji je ponekad svirao bubnjeve i za Gospodare snova. Od tada funkcioniraju kao nerazdvojna četvorka. Slijede snimanja pjesama i spotova (Kada si kraj mene, Ja se lako zaljubim), novih materijala, te nastupi po Sisku, Zagrebu, Rabu, Poreču, Selcima…
Kažu kako pjevačica Adele objavljuje pjesmu Skyfall čiji refren neobično podsjeća na refren pjesme Jesi li sretan o čemu su govorili i pisali i mediji u Hrvatskoj.
U 3. mjesecu 2004. ponovo ulaze u studio kod Mire Buljana te snimaju Baš me briga za sve i Diskonektiran.
Nakon toga pauziraju sa studijskim radom, a i svirke su sve rjeđe. 2009-te imaju ineresantan koncert sa ženskom klapom Kolapljanke, a jedan od posljednjih nastupa je bio 2010. u sisačkom starom gradu.
MIRO DIMIĆ
U posljednje vrijeme poznatiji po knjizi “Trenutak koji čekam“. Autor je u knjizi obuhvatio 55 godina sisačkog rock’n’rolla i 10 godina Poprock škole iz Siska. Knjiga je vrijedan prilog hrvatskoj glazbenoj sceni, povijesti rock’n’rolla na našim prostorima i dokumentarno-autobiografski zapis autorova života, glazbi kojoj se posvetio od svoje šesnaeste godine.
– Cijeli život živim rock’n’roll, od najranijih dana mladosti. U knjizi su opisi vremena i ljudi koji su od 60-tih godina prošlog stoljeća stvarali sisački rock’n’roll. Priloge sam prikupljao sedam godina, knjiga je bogato ilustrirana fotografijama, novinskim napisima i plakatima od tih godina do današnjih dana, kaže Dimić i posebno ističe da je prvi sisački vokalno-instrumentalni sastav osnovan 1962. godine, čak dva mjeseca prije osnivanja svjetski poznate rock grupe “The Rolling Stones“.
Dodaje kako je knjiga “priča o hrvatskom rock’n’rollu, zato što je puno poznatih glazbenika poteklo iz Siska i još i danas slave kao jedni od najboljih u svijetu glazbe“. Sretan je grad koji se može podičiti tako raskošnom glazbenom scenom. Sisak sigurno spada među najbogatije gradove kada je u pitanju broj i kvaliteta njegovih glazbenika i umjetnika.
Pištolj na gumene metke
Pištolj na gumene metke je rock’n’roll bend iz Siska koji je postojao od 2009 do 2015 godine. (bend se okupio nakon raspada Sisačkog surf, rock, noise benda Blankets)
Do sada su odradili velik broj koncerata i dijelili stage s izvođačima poput Vatre, Ramireza, Urbana, Darka Rundeka, Majki, Leta 3, Malehookersa, Zabranjenog pušenja, Hladnog piva, Pips Chips&Videoclipsa te Električnog orgazma!
Od većih uspjeha spomenimo prvo mjesto na HGF-U 2012.
od većih nastupa izdvajamo; Inmusic, Opatijske barufe, Rock otočec; fall fest Rijeka te nastup na HTV Garaži!
Žanr glazbe kojem pripadaju je rock’n’roll s tekstovima na hrvatskom jeziku. Jača strana benda su energičnost, jednostavnost i iskrene poruke.
Rolin Humes
Frontmen (klavir i vokal) benda, Robert James Hudulin, ima zanimljivu životnu priču i put kako je došao u Rolin Humese.
Rodio se i živio u Australiji prvih 6 godina, u osnovnu školu ide na Korčulu, odakle je podrijetlom. S Korčule se seli u Split i upisuje srednju školu. Sljedeća destinacija nakon Splita je Zagreb i studij saksofona na Muzičkoj akademiji. Diplomirani saksofonist živio je i pola godine u Švicarskoj, dvije godine u Engleskoj, dvije i pol u Rijeci, gdje je našao Rolin Humese, ili točnije, gdje su oni našli njega. Poslije Rijeke je još neko vrijeme proveo na Korčuli, da maslina ne bude neubrana, a zadnjih godina živi u Sisku.
Ostatak benda čine Emil Bišćan s Malog Lošinja (bas), i braća Smiljanić iz Siska – Nikola na gitari i Matej na bubnjevima.