Pokušavajući odgovoriti na ovo pitanje, posegnuli smo za stručnom literaturom i pronašli neke sličnosti koje su karakteristične baš za svu djecu predškolske dobi! Ne vjerujete nam?
DIJETE U DOBI OD 3 DO 4 GODINE
U četvrtu godinu dijete ulazi uravnoteženo i prilično sigurno u sebe i svoju okolinu. U tome mu znatno pomaže već dobro razvijen govor i interes za jezik i komunikaciju. Kudikamo više voli govoriti nego slušati.
S tri i pol godine može se pojaviti nesigurnost, neravnoteža i nekoordinacija koja se očituje u jednom ili svim područjima ponašanja. U motorici npr. može se pojaviti spoticanje, padanje, strah od visine, loša koordinacija u crtanju i građenju. Individualne razlike su velike. Nespretnija djeca tek sad započinju s usvajanjem motoričkih vještina. Mucanje koje se pojavi u tom periodu može ostati trajna teškoća. U mnoge djece su izražena ponašanja koja smanjuju napetost npr. žmirkanje očima, sisanje palca, griženje noktiju, kopanje nosa. I u odnosu s drugima dijete može imati teškoće. Svoju emocionalnu nesigurnost izaziva plačem, cendranjem, zahtjevima, ljubomorom; čas je sramežljivo, a čas nametljivo. U toj dobi dijete također počinje zaista doživljavati uspjeh i neuspjeh, tako da tu prepoznajemo početke samovrednovanja.
To je dob kad su najvidljivija djetetova ograničenja u shvaćanju pojava vanjskog svijeta. Kažemo za mišljenje da je predoperacionalno. Dijete koje je okruženo odraslima koji mu tumače svijet i koje se više igra s drugom djecom brže će prevladati ograničenja predoperacionalnog mišljenja. Zanima ga i funkcioniranje vlastitog tijela.
Djetetu je u tom periodu potrebno pokloniti puno strpljenja, pažnje i razumijevanja. Osim toga, s četiri godine ulazi u period kad odjednom postaje previše sigurno u sebe i iskušava svoje sposobnosti i preko dopuštenih granica što ga može dovoditi u konflikte s okolinom i u opasnost.
DIJETE U DOBI OD 4 DO 5 GODINA
Četverogodišnje dijete prolazi kroz prilično burnu razvojnu fazu. Ono nerijetko prelazi dopuštene granice u mnogim područjima ponašanja. Na primjer, udara rukama i nogama, baca kamenje, razbija, bježi, bezrazložno se smije, ima ispade bijesa. Na zahtjeve odraslih često reagira prkosno i drsko. Govor četverogodišnjaka ponekad šokira zbog prostota i „zahodskog“ rječnika. Brojalice i izmišljanje pjesmica s prostim riječima pravi su užitak za dijete te dobi i ono ih namjerno uz smijeh rabi. I u svojim maštanjima dijete često prelazi granice. Pojavljuju se izmišljeni prijatelji, izmišljaju se nevjerojatne priče; dijete često istinski vjeruje u ono što je njegova mašta stvorila.
Potreba za samostalnošću i neovisnošću koja se pokazala kao prkos i negativizam postupno opada i pojavljuje se u novom obliku kao potreba za preuzimanjem inicijative. Oko četiri i pol godine dijete kao da se polako počinje „smještati“ u dopuštene granice. To je još doba neizvjesnosti, nesigurnosti, provjeravanja. Dijete pokušava shvatiti što je pravo, a što izmišljeno iako mu to još stvara probleme.
Jača unutrašnja motivacija. Uz manju pomoć odraslog dovršava započeto. Ako počne graditi kuću, to će na kraju biti kuća, dok je to kad je imao četiri godine mogla postati tvrđava, pa kamion, pa benzinska crpka. U toj dobi dijete je veliki ispitivač i diskutant i pokazuje na verbalnom planu da je steklo već mnogo iskustva i znanja i da razmišlja. Zanima ga i druga strana slike, što je izvana-iznutra i dr. Jača želja za realnošću. Razgovara o smrti bez uzbuđenja jer smrt ne shvaća kao odrasli. Vidljiva je bolja kontrola i usavršavanje mnogih vještina. Igra je manje divlja, dijete bolje podnosi frustracije, bolje crta, pokazuje prvi interes za slova i brojke.
S oko pet godina učvršćuje se spolni identitet: djevojčice znaju da su žensko, a dječaci da su muško.
Za neku djecu to je doba dostizanja ostale djece, osobito za dječake koji su bili spori u razvoju motorike i govora, a često je to doba ubrzanog intelektualnog razvoja. To sređivanje i učvršćivanje vlastitih sposobnosti bit će s pet godina okrunjeno izraženijom ravnotežom, sigurnošću i prijateljskim stavom prema okolini.
Ovo su samo neki primjeri, a na vama je da procijenite vrijedi li koji od njih za vaše dijete. Ne zaboravite, nemojte djecu uspoređivati ili još gore u društvu pokazivati što sve znaju ili umiju. Danas, više nego ikada prije, osvijestili smo kako je zdravlje, zajedništvo i obitelj najvažniji segment jedne složene konstrukcije koju trebamo samo i jedino čuvati.
Izvor: Č. I.
Foto: pixabay