Pred nama je nova školska godina. Iza nas jedna od najsloženijih i najzahtjevnijih koju smo uspješno završili.
Ova od koje nas dijeli tek koji dan, zasigurno nikada do sada nije iščekivana s tolikom neizvjesnošću. Iščekuju roditelji, učenici, ali i učitelji.
Što znači povratak u učionice? Kakve mjere i nova pravila donosi? Kako će se snaći oni koji prvi puta kreću u školu?
Ovo su samo neka od pitanja koja se sasvim prirodno nameću svima već spomenutima ovih dana.
Što god bude i kako bude, vjerujte da će učitelji učiniti sve kako bi svojim učenicima nastavu učinili zanimljivom i olakšali školske dane-na ovaj ili onaj način. Onako kako samo oni to znaju!
Dokaz tome je i iskustvo jedne učiteljice koje vam donosimo kako bismo vas sve ohrabrili i pokazali vam da nema nepremostivih prepreka za ljude koji vole i žive svoj poziv!
“Protekla školska godina je proletjela kroz život mojih prvašića, njihovih roditelja, a i moj osobni, baš u pravom značenju naziva “škole za život”.
Svi smo se veselili novom početku bezuvjetnog prijateljstva prvašića i učiteljice, novim znanjima, igrama, pjesmicama i svemu onome što donose školski dani. Kao male spužvice počeli su upijati sve ono što sam vrijedno pripremala svaki dan za svaki nastavni sat. Godina reforme i uvođenje Škole za život trebala je izgledati malo drugačije, a ispala je baš “životna”. Kao učiteljici ta promjena dosta znači u smislu vlastite autonomije u svome razredu. Prilagodba tempa, širine sadržaja i razine usvojenosti svakog učenika sada mogu biti puno fleksibilnije. Nije potrebno djecu stavljati u zajedničke kalupe i puno više do izražaja mogu doći individualne razlike i napredak svakog djeteta individualno. Najveća je promjena u samom sadržaju ta što se u prvom razredu uče formalna (tiskana) slova, dok se u drugom uče pisana. Cilj je bio izvježbati čitanje već u prvom razredu, da bi se nastavkom učenja pisanih slova u drugom razredu razvijalo pismeno izražavanje učenika. Cilj je bio poticanje kreativnosti svakog učenika, razvijanje samopouzdanja kroz male projektiće iz prirode i društva. Usvajanje matematičkih znanja kroz razne kreativne zadatke, igru, upoznavanje piktograma i prikaz istraživanja.
Prvo nas je u radu omeo dugotrajni štrajk, ali ne i spriječio u ostvarenju ciljeva. Vrijedno smo nadoknađivali propušteno. Tada se dogodila ova globalna pandemija koja nas je bacila u milost i nemilost improvizacije i iskušavanja online škole. To je bila prava “škola za život”. Samo ustrajnošću učitelja, dosljednošću i pomnim svakodnevnim planiranjem uspjeli smo privesti godinu svome cilju. Naravno da bez podrške i velike pomoći roditelja to ne bismo mogli ostvariti.
Kad pogledam unazad prethodnu godinu, mogu reći da sam zadovoljna. Zadovoljna jer znam da nisam uzalud uložila svoje znanje, trud, vrijeme, dosljednost, srce i dušu. Moji prvašići čitaju, računaju, pjevaju, znaju komunicirati. Puno su toga naučili. Puno smo toga svi zajedno naučili. Iako na daljinu, bili smo izuzetno vrijedni, uporni, veseli i nasmijani, svakodnevno se međusobno bodrili. Škola prije i Škola za život, s koronom i bez nje, mora funkcionirati i može funkcionirati uz puno ljubavi, s jedinim ciljem- odgoj i obrazovanje djece. Naučiti ih kako se nositi sa životnim problemima, pomoći im u odrastanju i izgrađivanju osobnosti s pozitivnim pogledom na svijet i život. S osmijehom na licu!”
Izvor: I.I.
Foto: pixabay, pinterest
