Situacija u kojoj se trenutno nalazi većina zemalja svijeta, sve je samo ne uobičajena. Nema osobe čiji se život, svakodnevica, rutina i sve ono što čini naše dane nije promijenilo.
Jedan od aktualnih tema je svakako i on – line nastava ili škola na daljinu.
U njoj su se odjednom našli učenici, učitelji, studenti, profesori i roditelji. Slobodno možemo reći kako svi oni, nespremni ili nedovoljno spremni za ono što se preko noći dogodilo već mjesec dana „plivaju“ u moru novonastalih situacija, snalaze se kako znaju i umiju.
Podrška dolazi s više distance, sustav se trudi dati najviše što u ovom trenutku može ili smatra najboljim.
Je li to dovoljno? Sigurno nije, nitko se nije pripremao za ovo što se dogodilo, svima je situacija nova i nepoznata. Kako u svemu što se događa funkcioniraju izravni sudionici, oni koji su svaki dan u međusobnom kontaktu na jedan novi način? Što su rekli učitelji i profesori?
Razgovarali smo s učiteljicom Suzanom, učiteljicom u razrednoj nastavi i zabilježili njezina iskustva.
Kakva je bila Vaša reakcija, što ste prvo pomislili kad ste čuli kako se prekida klasična nastava i kreće nastava na daljinu, obzirom da radite s djecom mlađeg školskog uzrasta?
Kao i sve u svom radom, prihvatila sam to kao jedan novi izazov. Rijetko kad, pogotovo u našoj školi, koja je poznata po brojnim projektima, a vrlo „mlada“, imamo vremena za predah. To je u redu jer mi to volimo, kolektiv je radišan, spreman za rad, svi smo podrška i jedan odličan tim. Znala sam da ni ovo neće biti problem.
Žao mi je jedino što su razrednu nastavu stavili u drugi plan, a učiteljice od 1. do 4. razreda znaju, mogu i žele jako puno!
Kako ste krenuli u rad na daljinu?
Prošla su četiri tjedna od posljednjeg susreta u školskim klupama i polako se snalazimo.
Imamo učionicu u ClassDojo aplikaciji i uključene su sve učiteljice i učitelji koji predaju našem razredu. Uključila sam i pedagoginju, ravnateljicu i pomoćnicu. Aplikacijom sam jako zadovoljna jer mi olakšava rad i sve mi je na jednom mjestu, a mobitel nije prepun fotografija zadaća.
Sve je pregledno, sve upute, zadaci i njihove zadaće su tamo. Pregledam ih, pohvalim, uputim ako nešto treba popraviti. Sve uspijevamo svladati pomoću raznih prezentacija, igri s Wordwalla i ostalih aplikacija za izradu zanimljivih igara za vježbanje i ponavljanje i planova ploče koje im šaljem. Djeca pišu i računaju i dalje u svoje knjige i bilježnice.
Kakve su bile reakcije roditelja Vaših učenika? Za njih je to također nepoznata situacija?
Roditelji su reagirali odlično. Nisu stigli biti zbunjeni, sve je krenulo vrlo brzo, ali su prihvatili sve moje ideje i preporuke. Odličan smo tim. Za sve informacije, upite sam roditeljima uvijek na raspolaganju, uistinu 24 sata na dan. I to mi nije problem. Sretna sam kad me pitaju, kad znaju da se na mene mogu osloniti. Razgovaramo svakodnevno, imamo grupu u Whatsappu. Trudim se pratiti nastavu na HRT3 da olakšam roditeljima, smatram da je njima trenutno najteže. Obujam zadataka prilagođavam u potpunosti.
Roditelji rade! Isto tako, roditelji nisu učitelji i to ne možemo i ne smijemo očekivati od njih. Oni mogu pomoći svojoj djeci i sigurno rade s njima puno više nego što možemo i zamisliti, ali im trebamo olakšati najviše što možemo.
Svi smo mi učitelji u jednakim problemima i trenutno dajemo mnogo, a znamo da ne postoji cijena kojom se to može platiti. Najdivnija plaća će biti sretni učenici kad se napokon vratimo u učionice.
Trudim se detaljno objasniti, uputiti na sve moguće načine i olakšati što više mogu roditeljima i djeci. Za sada nemamo poteškoća, nema prigovora od strane roditelja, dapače, zadovoljni su da smo se tako dobro snašli s obzirom na situaciju. Napravila sam i anketu i rezultati su odlični.
Što su rekli učenici? Kako su se snašli u nastavi na daljinu?
Učenici kažu da im je ovakav način nastave čak i dobar, ali im ipak nedostaju prijatelji i škola. Redovito šalju svoje zadaće, fotografije onog što rade. Redovito pregledavam zadaće, pohvaljujem za trud i i rad i ohrabrujem za dalje. Radimo svega po malo tako da nikad nije monotono.😊
Nastava na daljinu ima svoje specifičnosti. Što nam o njima možete reći?
Nedostaje mi učionica i razgovor. Moji učenici uvijek imaju nešto za reći i to obožavam kod njih. I sad su vrijedni, zadatke odrađuju na vrijeme, po uputama, vrlo uredno i kreativno. Trenutno se trudimo pisati i što više računati. Šalju mi snimke kako čitaju, kako pjevaju, sviraju, vježbaju, predstavljaju svoje likovne radove ili me samo žele pozdraviti i nešto mi reći.
Učionice u Zoom aplikaciji su odlične za razgovore i preporučujem ih svima.
Nastava na daljinu nam svima omogućuje upoznavanje s raznim alatima, aplikacijama koje možemo i kasnije koristiti u nastavi. Slušam i pratim mnoštvo webinara i on line edukacija jer sad je prilika za to. Puno toga smo koristili u nastavi i prije, a sad ćemo i više.
Svakim danom otkrivamo nešto novo pa sam ih uključila i u Matific po preporuci Ministarstva. Radim prezentacije i snimam glasovna objašnjenja nekih zadataka, snimam videe za lakšu odradu nekih zadataka ili se družimo putem video učionice u Zoomu …Snalazimo se 🙂
Puno nam pomažu i izdavačke kuće koje imaju odličan tim učiteljica za izradu materijala za nastavu na daljinu.
Ne znamo do kada će trajati ovakav oblik nastave. Kako vrednujete rad učenika?
S time tek krećemo. Do sada smo samo formativno vrednovali, pratili napredak i rad učenika, a sada će krenuti i vrednovanje ocjenama. Smatram da, ako smo u posljednja četiri tjedna odlično odradili nastavu na daljinu, da uistinu imamo dovoljno za vrednovanje naučenog pa to neće biti problem. Vrednujem sve. Svaki rad, svaki plan ploče, svaki zadatak riješen u radnoj bilježnici, baš sve. I svaki trud ću nagraditi ocjenom. Moji učenici su uistinu odlični i neću imati problema s tim.
Koji su Vaši prijedlozi za poboljšanje ovakvog oblika nastave?
Za unaprjeđenje svoga rada namjeravam nastaviti raditi i dalje na svemu onome što sam već navela da radim i kako radim. I dalje ću razvijati suradnju s roditeljima, imati puno razumijevanja i strpljenja za sve, poticati, pružati pomoć i podršku u radu, izdvojiti bitno kod podjele zadataka, davati povratne informacije o izvršenom, razmjenjivati iskustva, dijeliti materijale s kolegama, usavršavati se, pronalaziti nove i zanimljive načine za obradu i vježbanje…
Sve je ovo ponekad vrlo teško i iscrpljujuće. Ujutro zadajem zadatke, tijekom dana pregledavam i sa svojim djetetom radim vezano uz njegovu školu. Ponekad, priznajem, mi je to teže nego cijeli dan raditi za svoju nastavu. I popodne opet priprema za idući nastavni dan na daljinu… Između toga sam i supruga i majka i kuharica i sve ostalo.
Bitno je ne odustati… To je puno više od samog rada učionici, to je nešto što se nosi kući i inače, a sad je dio privatnog života, to je nešto o čemu razmišljamo stalno i u svakom trenu. I kad to voliš, ništa vezano uz to nije teško… ne kaže se bez veze da ovo nije posao, već poziv… i način života!
Izvor. S.P
Foto: skolazazivot.hr
