Slika koju svatko od nas ima o sebi samome!!
Krhka i lomljiva slika koja je u neprestanoj opasnosti da se rasipa u komadiće uslijed mogućeg negativnog utjecaja nama važnih osoba.
Velik dio školske djece, kao i njihovih roditelja pa i učitelja, nalazi se pod neprestanim pritiskom. Osobito se to događa završetkom nastavne godine. Djeca su pod stresom izazvanim krajnjim postignućima i završnim ocjenama. Roditelji imaju određena očekivanja od svoje djece i ukoliko ih djeca ne ispune loptica se najčešće prebacuje na učitelje.
Učitelji nastoje biti objektivni i donijeti realne ocjene, no ponekad je teško ili gotovo nemoguće sve to uskladiti kako bi činilo za sve čimbenike prihvatljivu cjelinu.
Najteže je u svemu tome djeci. Ranjiva, neizgrađenih obrambenih mehanizama i s premalo životnog iskustva, jer su to ipak djeca.
Na kušnji je ovih dana dječje samopoštovanje. Slika koju imaju o sebi, svojem ponašanju, postupcima, svemu što čine. To je ono kako djeca vide sebe pritisnuta različitim očekivanjima od strane roditelja i učitelja. I jedni i drugi su im vrlo važne osobe u životu.
Upravo je način na koji dijete vidi i percipira samoga sebe presudno za njegov uspjeh.
Djeca visokog samopoštovanja
Veća razina samopoštovanja rezultira boljim uspjehom. Isto tako, uslijed boljeg uspjeha raste i dječje samopoštovanje. Dijete postaje samouvjereno, lakše donosi odluke, nalazi prijatelje, uključuje se u razgovor i aktivnosti u društvu. Općenito vrijedi pravilo da će se dijete visokog samopoštovanja lako oduprijeti svim izazovima društva kojima je izloženo.
Kako prepoznati dijete visokog samopoštovanja?
Lako sklapa prijateljstva i uspješno se zabavlja samo ili u društvu s drugom djecom.
Veselo je i puno energije, koju često prenosi i na drugu djecu.
Uspješno surađuje s vršnjacima i odraslima.
Zna donositi odluke.
Kreativno je.
Sigurno je u svoje sposobnosti.
Radi bolje i uz manji napor.
Zadovoljnije je svojim radom.
Očekuje uspjeh.
Tko su djeca niskog samopoštovanja?
U pravilu su to djeca koja postižu slabiji uspjeh u školi, djeca koja su u obitelji neprihvaćena i ne dobivaju dovoljno ljubavi ili im se ta ljubav ne pokazuje. Takva su djeca plaha, bojažljiva i sramežljiva.
Dijete niskog samopoštovanja:
Nije zadovoljno sobom.
Podcjenjuje se.
Ima negativno mišljenje o sebi.
Svoje neuspjehe pripisuje vlastitoj nesposobnosti.
Uspjeh pripisuje sreći.
Sklono je tražiti odobravanje od drugih.
Očekuje da će doživjeti neuspjeh i da će ga drugi odbaciti.
Češće se sukobljava s roditeljima.
Djeca već od predškolske dobi uče različite vještine ( crtanje, ples, obuvanje…. ) i postaju svjesna svojih mogućnosti i sposobnosti. Također se počinju uspoređivati s vršnjacima. Na temelju tih usporedbi grade sliku o samima sebi.
U školskoj dobi to postaje još izraženije. Djeca tada uočavaju svoje dobre i ne tako dobre strane. Roditelji imaju značajnu ulogu u stvaranju samopoštovanja svoje djece. Često puta vlastito dijete uspoređuju s braćom ili prijateljima iz razreda, bilo da se radi o ocjenama, uključenosti u školske aktivnosti i slično.
Roditelji su skloni djeci ukazivati samo na pogreške. To nikako nije dobar put niti način da odgojimo i podignemo osobu visokog samopoštovanja.
Potrebno je izraziti neslaganje s nekim djetetovim postupcima, ali je vrlo važno odvojiti ponašanje ili postupak od osobe. I roditelji i učitelji to moraju znati. Djetetu treba jasno dati do znanja da nam se ne sviđaju njegovi postupci ili ponašanja, ali da ga volimo.
Za dijete je najbitnija spoznaja da je voljeno i prihvaćeno bez obzira na uspjehe i postignuća. Takav osjećaj u djeteta označava pola njegova samopoštovanja.
Djetetu treba pokazivati ljubav neprestano, govoriti mu to, grliti ga, smiješiti mu se i na razne druge načine mu dati do znanja da je voljeno.
Da bi dijete ostvarilo određena postignuća, važno je pred njega postaviti realan cilj ili zadatak. Omogućiti mu osjećaj uspjeha, postignuće.
To je najbolji način da na životni put izvedemo sretnu osobu visokog samopoštovanja.
Izvor:
Bezinović i Lacković-Grgin: Percepcija vlastite kompetentnosti, tjelesnog izgleda i samopoštovanja kod desetogodišnje djece
Brajković – Živković: Ja to mogu
Izvor fotografije:
newsincyprus.com, klinfo.hr, kidcompanions.com