Grad zameten prašinom ratova, grad koji nikada nije klonuo duhom, krije prirodne ljepote koje vrijedi posjetiti i uvrstiti na popis destinacija koje biste voljeli posjetiti.
Vozeći se Banovinom prema Hrvatskoj Kostajnici, zavojitim cestama koje se propinju i spuštaju kroz zelene brijegove, razmišljamo o svemu što nas okružuje, o komadiću raja na dohvat ruke. Zelene i snažne hrastove šume, poljoprivredna polja sakrivena u netaknutoj divljini Banovine, stare kuće i stare priče ratnih puteva koji u javnosti još uvijek straše sve one koji nikada nisu kročili u ovaj kutak domovine.
Od rata na ovom području Sisačko-moslavačke županije, ostaju samo uspomene i rane na kućama stanovništva koje se nikada nije vratilo, a za onu ljepšu i vedriju stranu pobrinuli su se oni koji su smogli hrabrosti reći stop prošlosti i boriti se za svoj grad u kojem i danas žive. Pobrinule su se za to i šume i rijeka Una, hladna i bistra i svaki od nas koji odluči svoje vrijeme pokloniti Hrvatskoj Kostajnici, gnijezdu sokolovom.
Prvo stajalište na našem putu je brdo Čukur na kojem ponosno stoji spomenik simboličnog naziva ‘Slomljeni pejzaž’ poginulom novinaru HRT-a Gordanu Ledereru, čovjeku koji je tražeći istinu zaustavljen metkom 10.kolovoza 1991. godine.
Mjesto njegove pogibije nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Prikazan je spomenik u obliku objektiva razlomljenog stakla, popraćen tekstom: ‘Sada kada mirom dišu kolovoška jutra, sja kroz banijska praskozorja svijetla sjeta u očima Gordana Lederera’. Put koji vodi do spomenika popločen je kamenim pločama koje predstavljaju godine života Gordana Lederera.
Sljedeća postaja nam je centar Kostajnice opasan rijekom Unom, rijekom koja živo teče između dvije države i briše sve tragove različitosti između dva naroda koja žive gledajući se preko obale.
Rijeka Una je poznata po svojoj svježini u vrelim ljetnim danima. Mnogi građani Sisačko-moslavačke županije svoje osvježenje traže upravo na Uni koja se spušta i prodire kroz dvije Kostajnice.
Treća ali ne i posljednja postaja nam je izletište ‘Djed’ koje kao da stražari nad gradom i poziva izletnike na okrijepu okružen kestenovom šumom. Na samom putu do izletišta nalazi se vidikovac s kojeg puca pogled na Unu i grad, pogled koji ostavlja bez teksta, pogled koji obične riječi pretvara u poeziju.
Na iduće putovanje, vodimo vas u Zrin, mjesto koje je jednom izbrisano s lica zemlje i sada se vraća u novom perspektivnom ruhu za razvoj različitih turističkih sadržaja. 🙂
