Na današnji je dan, 3. rujna 1991.godine osvojena prva vojarna Jugoslavenske narodne armije u Republici Hrvatskoj, „Barutana“.
No unatoč tome što se nalazi u našem gradu, mnogi nisu upoznati s okolnostima kakve su bile te 1991. godine kada su mnogi mladi, do jučer bezbrižni životi, odjednom postali ispunjeni strepnjom i neizvjesnošću. Obični dečki iz susjedstva su gotovo preko noći svoju svakodnevicu zamijenili nečim posve drugačijim. Uzevši pušku u ruke postaju osobe koje staju u obranu svoje Domovine, svoga Grada, svog doma i bližnjih.
Ratni vihor zahvatio je područje Banovine već početkom ljeta 1991. godine kada srpski pobunjenici napadaju policijsku postaju u Glini. Nedugo nakon toga započinju napadi srpskih pobunjenika potpomognutih JNA na sva hrvatska sela i gradove na području Banovine i Pounja, samo s jednim ciljem; uništavanjem svega onoga što predstavlja hrvatski nacionalni identitet i njegovu tisućljetnu opstojnost na ovom prostoru.
Veliku prijetnju predstavljale su vojarne i objekti JNA koji su bili smješteni na sisačkom području, posebice sisačka “Barutana” iz koje je kontroliran putnički i teretni željeznički promet, cestovna komunikacija prema sisačkom industrijskom bazenu u kojem su bile smještene vitalne industrije Rafinerija nafte, Željezara i Termoelektrana.
Prvih dana mjeseca rujna 1991. godine započinju pregovori sa zapovjednikom vojarne oko predaje „Barutane“. U pregovorima sudjeluju Stjepan Kolarec iz 57. SAMB-a i Josip Šikić iz 55. LAD-a PZO, nakon 2 dana pregovora zapovjednik „Barutane“ predaje objekte i sredstva u njima Hrvatskoj vojsci. „Barutana“ je osvojena bez ijednog ispaljenog metka i bez ijednog izgubljenog života 3. rujna 1991. godine i time upisana u hrvatsku povijest kao prvi vojno-skladišni kompleks JNA u koji su ušle hrvatske postrojbe i u kojoj se zavijorila hrvatska zastava.
Iskustvo rata koje smo proživjeli osjećamo i danas. Razdoblje Domovinskog rata ostavilo je bolne uspomene kod mnogih, no i osjećaj ponosa i slave što su naši najmiliji sudjelovali u razdoblju stvaranja moderne, suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Te slavne 1991. hrvatski su branitelji pokazali životne vrijednosti koje se ističu u najtežim trenucima, pokazali su neizmjerno zajedništvo, junaštvo i snagu.
Slabo naoružani ali velikog srca vođeni idealima pokazali su spremnost na žrtvu, stali su u obranu svoje rodne grude i svoga doma. Pojedini su na tom putu dali ono najvrjednije što su imali a to je bio život koji su utkali u povijesno tkanje slobode i neovisnosti kako bi se Domovina mogla poput Feniksa izdignuti iz tla natopljenog krvlju hrvatskih branitelja i civila, neba prekrivenog dimom spaljenih hrvatskih sela i gradova i pepela hrvatskih domova. Taj ostvareni san brojnih generacija o samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj i plamen slobode ostavljen je budućim generacijama na čuvanje. Stoga je obveza svih nas prisjećati se tih slavnih vremena kako ih ne bi prekrila prašina povijesnog zaborava.
