Danas govorimo o jednom drugačijem mediju, svima nama dobro poznatom jedinom lokalnom tiskanom mediju.
Novine koje smo rado listali uz kavu, novine u kojima smo čitali o nama Siščanima i svemu što se u našoj županiji i u našem gradu događa, prestale su izlaziti, ušutio je naš NST, svi se nadamo samo privremeno.

Novi Sisački Tjednik (NST), s preko tisuću izdanih brojeva ušutio je. U potresu koji nam se dogodio oštećen je radni prostor, neki od ljudi koji ga godinama uređuju i izdaju za svoje brojne čitatelje ostali su bez doma i život im se uvelike promijenio.
O tome što se dogodilo s našim lokalnim novinama, razgovaramo s glavnim i odgovornim urednikom NST – a, g. Željkom Maljevcem.

Gdje ste se zatekli 29. prosinca u 12 : 29 i kako ste „doživjeli“ potres?

Bio sam pred ulaznim vratima u redakciju NST-a u stambeno-poslovnoj zgradi u Kranjčevićevoj 5. Krenuo sam izvaditi ključ iz džepa i otključati ulazna vrata u redakciju, kad je zatreslo. Iako sam imao jednu štaku, s kojom se krećem u zadnje vrijeme jer sam prije pet mjeseci slomio nogu i operirao je, potres me je, srećom (hvala Bogu) odbacio do rukohvata između stepenica. Štaka mi je ispala iz lijeve ruke i odbacilo ju je na stepenice. Uhvatio sam se za rukohvat i teškom mukom se držao da me ne odnese, ne odbaci na zid. Nikada neću zaboraviti strašan zvuk pucanja, lomljenja zidova s kojih je otpadala žbuka, komadi zida, dijelovi elektro instalacija, koji su padali oko mene. Srećom, niti jedan me nije pogodio. Zgrada je „plesala” s lijeva na desno i obratno. Kao u „veš mašini”. Imao sam osjećaj da podrhtavanje traje cijelu vječnost. Pričekao sam da stane, vidio da stepenice nisu popucale, stao na prvu donju stepenicu, bila je sigurna, izašao iz zgrade i malo se zadržao u natkrivenom prolazu jer su sa susjedne zgrade, u kojoj je nekada bila trgovina, mislim, „Kemoboje”, još padali komadi žbuke, crijepova. Ljudi su trčali cestom, jedna se obitelj skupila na sredini ceste, u ravnini kladionice, grlili su se i plakali. Požurio sam Kranjčevićevom, svugdje su se vidjeli komadi žbuke. Ponovno je otpala žbuka sa zgrade Gospodarske komore, na kojoj su nepunih sat prije tog velikog potresa radili na sanaciji krovišta.

Puno ljudi stajalo je na cesti i u parku ispred Gimnazije. Na licima ljudi vidio se šok i nevjerica. Mobiteli nisu radili. Pričekao sam prvi autobus kod Gimnazije koji je kružio više od pola sata gradom jer se nije znalo je li Most Gromova ili Novi most siguran za promet. Dio ljudi u autobusu je plakao, a dio je samo šokiran šutio, dok su neki pokušavali uspostaviti mobitelsku vezu s članovima svoje obitelji, da vide kako su, jesu li živi. Jedna je žena išla na posao u Ledenu dvoranu i zvala svog ravnatelja da ga pita može li prvo otići kući da vidi što je s njezinom obitelji. U autobusu me zatekao i poziv susjeda iz zgrade, koji me je pitao gdje sam jer su se ljudi zabrinuli da ne mogu izaći van iz stana, da me nije nešto zatrpalo.

Što je s Vašim domom i domovima ljudi koji rade zajedno s Vama? Jesu li svi dobro?

Imao sam u ugovornom najmu jednoipolsobni stan od 37 kvadrata u zgradi Sisak stana u Ulici braće Kavurić 1. (bivšoj Samačkoj).
Stan je izgledao strašno. Popucao je zid linijom diletacije između starog i nadozidanog dijela stambene zgrade koja prolazi kupaonicom i kuhinjom, s većom rupom na zidu u kuhinji. Napukli su i ostali zidovi u stanu. Iz viseće kuhinje popadali su tanjuri, čaše i šalice, neki su se polomili, tako da je kuhinja bila puna razbijenog stakla i porculana. Iz regala su popadale stvari, a cijeli stan je bio pun ostataka žbuke. Taman sam prije mjesec dana okrečio i uredio stan.

Zgrada je u brzom i detaljnom pregledu statičara dobila žutu naljepnicu s oznakom PRIVREMENO NEUPORABLJIVO, djelomično ugrožena nosivost vanjskih nosivih zidova, korištenje zgrade dozvoljeno je do evakuacijskog izlaza (diletacije), prostori desno od evakuacijskog izlaza/diletacije ne smiju se koristiti. Nažalost, moj stan je prvi desno od evakuacijskog izlaza/diletacije i ne smije se koristiti.
Od 29. prosinca sam kod prijatelja u Velikom Budaševu kod Siska koji me je prvi pozvao da dođem k njemu i dao mi odličan smještaj.
Zamjenski stan ili garsonijeru još nisam dobio. Prijavio sam se. Zovem skoro svaki dan. Kažu: strpite se, bit će za par dana, zvat ćemo vas. Većina drugih su već dobili kamperice ili zamjenske stanove i garsonijere, ja još čekam i svakim danom imam sve manje strpljenja.

Kolegi Damiru Pintariću stradala je zgrada u kojoj stanuje, ima i oštećenja u stanu i zgrada nije sigurna za korištenje, ima žutu naljepnicu i on je privremeno otišao u Osijek kod sina koji tamo studira.
Ostale kolegice i kolege nisu imale veće štete na svojim kućama.

Znamo da je radni prostor NST-a teško stradao i ne možete tamo raditi. NST trenutno ne izlazi i nepobitna je činjenica kako nedostaje Siščanima. Uvijek ste bili oni koji su pisali, fotografirali i informirali o svemu što se događa u našem gradu i šire.
Što i kako dalje? Vjerujemo da je ovo privremeno?

Na ovo pitanje mi je najteže odgovoriti. Prije prošlogodišnjeg Božića i nove godine izdali smo zadnji broj, spremali smo se za izdavanje novog broja sredinom siječnja.
I u vrijeme prije potresa jedva smo kao firma preživljavali, sedam godina smo na minimalnoj plaći. Izlazili smo samo zahvaljujući potpori vjernih čitatelja i oglašivača. NST se nalazi pod totalnim embargom gradonačelnice Siska i gradske vlasti, nismo imali nikakvu potporu Grada Siska, niti jedne gradske firme ili ustanove, a čak su nam i neke osnovne škole otkazivale pretplatu.

Nakon potresa je besmisleno govoriti o tržišnom poslovanju. U gradu rade svega nekoliko kioska, mnogi čitatelji su otišli iz grada negdje na sigurnije mjesto. Bez potpore lokalnih i županijskih vlasti, ali i države, ne možemo sami ponovno pokrenuti NST jer treba platiti tiskaru, a od prodaje, koja bi zbog odlaska dijela ljudi, bila znatno manja nego prije potresa, ne možemo pokriti ni račun tiskanja, a kamoli osigurati novac za minimalne plaće i ostale materijalne troškove.

Vijeće za elektronske medije raspisalo je natječaj za potporu elektronskim medijima na potresom pogođenom području Sisačko-moslavačke županije. Na žalost, tu ne spadaju tiskani mediji, odnosno novine.
Javno pozivam Ministarstvo kulture i medija i resornu ministricu dr.sc. Ninu Obuljen Koržinek da ispravi tu diskriminaciju i raspiše javni poziv za potporu i tiskanim medijima na potresom pogođenom području Sisačko-moslavačke županije.
Volje imam(o), profesionalnog elana ne nedostaje, spreman sam i spremni smo za nastavak izdavanja NST-a, ali za to sada ne postoje uvjeti. Potpora je za sada izostala.

Kad govorimo o Novom Sisačkom Tjedniku, svi odmah pomislimo na Vas. Željko Maljevac je osoba koja živi svoje novine, Vi ste zapravo puno više od toga i odvojiti Vas od NST – a nije moguće, sve da to netko i hoće.
Čovjek ste pun energije, osoba koju smo svakodnevno rado susretali na sisačkim ulicama. Kako danas živite i što radite?

Živim u privremenom smještaju kod prijatelja u Velikom Budaševu kod Siska gdje ste me posjetili.
Hvala mojim prijateljima i domaćinima što nisam morao biti u sportskoj dvorani Brezovica gdje su smješteni ljudi zbog korone bili i u izolaciji. Još se oporavljam od teškog loma noge i operacije, krećem se uz pomoć štaka, ali se i oporavljam od posljedica korone, koju sam prebolio u studenome prošle godine, tako da bih teško podnio uvjete kakvi su bili u sportskoj dvorani.
Od potresa sam napisao dva veća teksta za pretprošli broj „Vijenca”, kojeg izdaje Matica hrvatska, jedan tekst čeka objavu u idućem broju.
Razmišljam o izdavanju novog broja NST-a i pozivam sve koji su u mogućnosti da nam pomognu donacijama za podmirenje troškova tiska i pokriće materijalnih troškova jer od toga ovisi hoćemo li raditi novi broj ili ne.

Napokon sam počeo raditi na rukopisima za idući roman, bit će to desetak priča, a spremam se raditi i na rukopisima svojih pjesama koje sam napisao zadnjih godina. Roman „Rođen u incestu” , koji je izašao prije nešto više od godinu dana, je „planuo” i više sam nego zadovoljan interesom i reakcijama čitatelja.

Iako bolestan i bez svog doma, posredovao sam dolasku humanitarne pomoći mojih prijatelja Gradišćanskih Hrvata iz Mađarske i iz Zagreba u naš Sisak koji je dosta zapostavljen u ovom potresu u odnosu na Petrinju i Glinu. Zadovoljan sam i ponosan što sam pomoć prijatelja usmjerio na Caritas Sisačke biskupije i na naš Sisak. Iako i sam pogođen potresom, činim nešto dobro za svoj grad i svoje Siščane.
Idućih dana čeka me operacija vađenja ploča i vijaka iz noge i oporavak. Ovih dana najčešća mi je poštapalica: bit će kako Bog da.

Kakvi su planovi za daljnji rad? Teško je planirati u ovoj situaciji, no život ide dalje i sve se nadamo kako ćemo se oporaviti i krenuti naprijed.

Teško je bilo što planirati! Po prirodi sam realan. Borim se da ne postanem pesimist. Voljan sam nastaviti novinarski posao. Još sam jako „inficiran” novinarstvom.
Živim dan po dan. Zahvalan Bogu na svakom novom danu. Ovih dana često ponavljam samo jednu želju: daj Bože zdravlja! Molim se da već jednom prestane tresti! Želim da se ostvare dobivena obećanja o privremenom smještaju u gradu kako bih bio mobilniji!

Vjerujem u naš Sisak i Siščane, obnovit ćemo ga ljubavlju i slogom, snagom vjere, dobrote i solidarnosti. Pozdrav svim čitateljima i našim oglašivačima.
Hvala vam na ovom razgovoru i prilici da pozdravim čitatelje NST-a i naše sugrađane. Sisak u srcu!

Izvor: Željko Maljevac, NST