Protekla pastoralna godina u Sisačkoj biskupiji bila je u znaku mladih. Godinu mladih proglasio je sisački biskup Vlado Košić na devetom tradicionalnom zavjetnom hodočašću vjernika Sisačke biskupije u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke održanom 18. kolovoza 2018. godine.
O tome kako je protekla i što su sve mladi naše biskupije radili u godini posvećenoj njima, razgovarali smo s vlč. Ivanom Grbešićem, povjerenikom za pastoral mladih u Sisačkoj biskupiji.

Iza nas je Godina mladih u Sisačkoj biskupiji. Na samom početku te godine rekli ste kako Vam je želja, „ uz već utabane, otkrivati nove puteve zajedno s mladima.“ Vjerujemo da ste uspjeli u tome, kakvo je Vaše mišljenje.

Samo Bogu hvala za uspjehe, oni su Njegov blagoslov našim nastojanjima. Mladi su moja velika inspiracija. Uvijek iznova učim(o) kako je važno osluškivati što Duh Sveti govori Crkvi po mladima. Ovih dana sam čitao priču o seljaku koji je čitav život radio na svojoj njivi, orao, siromašno živio i na kraju umro nezadovoljan. Nakon smrti, njiva je došla u ruke njegova sina. Dok je sin jednoga dana orao, pronašao je grumen čistoga zlata. Dao ga je procijeniti i saznao je da vrijedi jako puno. Mladić je ubrzo otkrio da je njiva puna zlata. Brzo je postao bogat čovjek. Međutim, za njegova oca to je blago bilo izgubljeno iako je bilo na njegovoj zemlji čitavog njegovog života. Mnogi su kršćani umorni i nezadovoljni jer ne znaju da se na njivi Crkve krije veliko blago. Kada ga pronađu, postaju veliki duhovni bogataši.
Ovo je glavni put koji nam valja otkrivati! Valja nam tražiti Isusa! Njega mladi žele susresti i postati najveći bogataši: sveci našeg doba! Kada je naš biskup Vlado Košić proglasio Godinu mladih u Sisačkoj biskupiji rekao je i zaželio baš to. Cilj Pastorala mladih nisu naši projekti, oni su samo sredstva da mladi upoznaju i zavole Isusa te da nastaju zajednice mladih, a onda i obiteljske zajednice koje su znak nade. Mislim da smo na dobru putu, koji je veoma dug, a Bog je s nama!

Brojne su se aktivnosti na razini Sisačke biskupije odvijale upravo u organizaciji Pastorala mladih. Znamo da su bile raznovrsne, širokog spektra. Kakav je bio odaziv mladih na pozive poslane upravo njima u Godini mladih?

Ovisi. Mogu reći da mladi nisu nikada zakazali. Ništa se nije ugasilo, a Godina mladih dala je novi zamah pastoralu. Važno je da ne patimo od „brojnih aktivnosti“, koje lako dovedu do prezasićenosti koja trne Duh. Ipak, pokušat ću opisati vremeplov Godine mladih. Nakon Marije Bistrice, početkom rujna, moja župa bila je domaćin velikom broju mladih iz čitave Biskupije koje je Biskup imenovao voditeljima zajednica mladih u župama. Na susretu je bio i biskup Vlado, molili smo i planirali Godinu mladih, osobito Prvo hodočašće mladih u Goru gdje je zadnje rujanske subote došao lijepi broj mladih pješaka. Nakon volonterske akcije 72 sata bez kompromisa, zadnjeg dana listopada okupila nas je Noć svetaca u velikom broju u našoj katedrali. Uz tradicionalni adventski koncert zborova mladih u bazilici Svetog Kvirina u Sisku, u prosincu se igrao i Božićni turnir katoličke malonogometne lige Sisačke biskupije koja je zaživjela u Godini mladih. U ovoj godini uz formacije animatora, mjesečne duhovne obnove za mlade, susret Biskupa s krizmanicima po arhiđakonatima, exitus bratstva za muškarce, mladi su na uskrsni ponedjeljak pošli na slapove Krke, te ubrzo na hodočašće Majci Milosrđa u Kloštar Ivanić. U lipnju se dogodio Prvi hrvatski mladifest u Viduševcu, u srpnju ljetovanje na Malom Lošinju, a u kolovozu smo bili dionici Mladifesta u Međugorju, te nakon Velike Gospe zaključili Godinu mladih na Mariji Bistrici.

Ono što je posebno zanimljivo, a u čemu su se mladi jako dobro snašli bio je međunarodni volonterski projekt “72 sata bez kompromisa“. Po prvi puta proveden je u Sisku te je on postao jedan od gradova učesnika mnoštva plemenitih aktivnosti u trajanju 72 sata. Jeste li očekivali da će rezultat projekta u konačnici biti takav?

Počeci su uvijek skromni, ali ovaj nije bio takav. Svaka pohvala organizacijskom timu. Bili smo iznenađeni velikim odazivom mladih, njih preko 170 sudjelovalo je u različitim akcijama: uređenja okoliša, školskih i stambenih prostora, animacije starih, mladih i malih u različitim ustanovama… To je dokaz da su mladi konkretni i otvoreni za razvoj lokalne zajednice i dobrobit pojedinaca. Vidio sam zadovoljstvo na njihovim licima dok služe bližnjima. Nisu svi od mladih praktični vjernici, nisu svi niti katolici, ali svi su se pokazali jedno i zajedno što daje posebnu vrijednost ovom projektu. Ta mladost duha potrebna je nama odraslima, često opterećenima podjelama koje su kočnica istinskom bratstvu među ljudima koji žive na istom prostoru. Volio bih da i ljudi na vlasti prepoznaju priliku ovog projekta čiji su veliki potencijal mladi koji služe bez kompromisa. Ne bih volio da nam odu trbuhom za kruhom u bijeli svijet, a da Lijepa naša, postane pusta naša. Stječem dojam da mi pastiri Crkve kao i ljudi na vlasti moramo više osjećati bilo naroda, biti više s narodom, a manje u kabinetima.

Ono što ste naglasili na samom početku Godine mladih jest važnost kvalitetnih druženja uz zajedničku molitvu na koju će upravo mladi poticati jedni druge. Kako su se odvijala takva druženja, jesu li mladi pokazali da su „na visini zadatka“ ?

Kada su dobro vođeni, mladi su na visokoj razini. S radošću mogu potvrditi da je većina naših aktivnosti nadmašila moja očekivanja. U apostolskoj pobudnici o mladima „Christus vivit“ (Krist živi), papa Franjo govori da mladi trebaju biti glavni akteri pastorala mladih. Naglašava kako je Crkva bogata mreža karizmi, njiva puna Božjeg blaga koje privlači mlade unatoč slabostima kroz koje sotona želi nagrditi ljepotu Isusova lica. Sveti otac kaže kako mladi najbolje pozivaju nove mlade u zajednice koje trebaju odisati zaraznom radošću Evanđelja. Upozorava voditelje zajednica kako mlade ne treba odmah zatrpati silnim vjeronaukom, već stvarati privlačno ozračje. Papa ukazuje kako nam je slijediti primjer Isusa koji ne prigovara i ne ispravlja dvojicu učenika na putu u Emaus, već ih sluša, a kada ga oni prepoznaju, radosni trče u zajednicu jer osjećaju da je tu ljepše nego vani. Kada me mladi po Biskupiji pozivaju na susrete, oni su uvijek lijepo pripremljeni: molitveni, slavljenički, razigrani i zabavni.

Jedna od posljednjih u nizu aktivnosti mladih naše biskupije je sudjelovanje na Tridesetom Mladifestu u Međugorju. Koliko je mladih sudjelovalo i na koje su sve načine bili uključeni?

Da, providnost je htjela da dođemo u Međugorje zajedno s našim biskupom Vladom. Bilo nas je sedam svećenika, tri redovnice, osam bogoslova, četiri tete kuharice i oko tristo mladih. Činilo mi se da to i nije veliki broj, a onda sam u susretu s drugim skupinama shvatio da smo među najbrojnijima. Bogu hvala za te dane, koji su bili slavlje vjere. Mnoštvo mladih iz cijeloga svijeta, prekrasna slavlja Svete mise, međunarodni orkestar i zbor koji je pjevao anđeoski, raznolika svjedočanstva o susretu sa živim Bogom, dirljiva klanjanja Isusu… Ipak, ja ću zapamtiti ovaj Mladifest kroz dva događaja. Jednog popodneva pošao sam u sobu na kratki počinak. On je ubrzo bio okončan kucanjem desetak mladića koji su tražili Svetu ispovijed. Bio mi je to jedan od najljepših trenutaka svećeništva, o kome ne prestajem razmišljati. Drugo posebno iskustvo dogodilo se zadnjeg dana Mladifesta. Jedna skupina mladih jasno je rekla da ne bi pošla ujutro u 3 sata na Križevac na završnu Svetu misu jer je to prerano i kako su jako umorni. Nije mi to baš leglo, pokušao sam ih s animatorima uvjeriti da mladi ne smiju biti stari pred izazovima, ali se činilo da gubimo. Ipak, Bog nikad ne gubi! Te večeri na klanjanju, dvojica mladića su tako snažno doživjela Isusovu prisutnost. Kad su to podijelili sa svima nama, većina je plakala, tako da su svi u 3 ujutro pošli na Križevac. Vidite kako je sjajna Božja režija!

Godina mladih završava, ali to zasigurno ne znači prestanak aktivnosti u radu s mladima. Kakvi su planovi za rad u Pastoralnoj godini koja počinje? Koje će se aktivnosti odvijati, koji projekti idu dalje?

Za sada prebirem u srcu događaje i molim Duha Svetoga za nove poticaje ili još bolje produbljenja onoga što imamo. Među mladima imam puno sjajnih suradnika, otvorenih Duhu i spremnih na žrtvu. Zahvalan sam Biskupu i braći svećenicima za podršku. Tu je podrška i zauzetih časnih sestara i vrijednih vjeroučitelja. Bez njih Pastoral mladih u našoj prostranoj Biskupiji ne bi bio moguć. Volio bih da uz njihovu pomoć po svećenicima koordinatorima i predstavnicima mladih Pastoral mladih snažnije zaživi u dekanatima. Tako bismo doprli do većeg broja mladih iz pojedinih župa. Bože nam pomozi u bratskoj slozi! Bez molitve mi ništa ne možemo učiniti! Bez Duha životvorca naša djela brzo zastanu u arhivu. Valja nam ići izvan naših granica. Uvijek se sjetim svetog pape Ivana Pavla II., koji je govorio da jedna župa u svom rastu mora ići izvan svojih granica. Tako je i s pastoralom mladih. Važno je da mladi upoznaju i susretnu druge mlade i zajednice iz Domovine i svijeta po kojima Duh djeluje i obnavlja lice zemlje. Ovih sam dana susreo jednog mladog oca kojeg sam duhovno vodio kao momka i člana jedne zajednice mladih sportaša u Zagrebu. Rekao mi je kako su mnogi mladi iz zajednice stupili u brak te kako su nedavno ti isti imali obiteljski susret u Baškim Oštarijama s preko 35 djece. Neki već imaju troje djece i još će imati, a prije koju godinu su završavali studij. Ovakvi mladi/obitelji su budućnost Hrvatske. Oni mole i vole!

Da bi se sve ovo nastavilo i dalje, djeca i mladi konstantno trebaju poticaj za dolazak na župne kateheze i susrete u organizaciji Crkve. Crkva ih poziva, ali oni često ne dolaze jer nedostaje podrška roditelja, obitelji općenito. Uz molitvu u tom smjeru, što bi se tu moglo promijeniti?

Istina, bez podrške roditelja mi malo toga možemo učiniti. Roditelji su često vrlo zauzeti poslom i nije im uvijek lako. Moramo tražiti načine da im pomognemo, primjerice kroz oratorij u župama. Vidim da prvopričesnici i krizmanici nastavljaju sudjelovati u životu župe ako dolaze s roditeljima. Bog je izvor vječnog života i ako volimo našu djecu i mlade, ne možemo ih od Njega udaljiti upućujući njihov život isključivo na prolazne ili materijalne izvore. To čine mnogi, a onda se žale kako su pogriješili u prioritetima. Postaju svjesni da se bez Duha puko znanje i sposobnosti mogu usmjeriti protiv čovjeka. To je prilika za obraćenje i za novi život. Radostan sam da u našem narodu vidim sve više mladih obitelji koje dnevno mole i nedjeljnu Svetu misu slave. Bogu hvala za naše djedove i bake, oni su nas često učili moliti, a papa Franjo upućuje mlade da puno pričaju s djedovima i bakama jer oni su korijenje bez kojega se ne može rasti.

U kontekstu pitanja, pada mi na pamet Isusova prispodoba o pozivu na svadbu Kraljeva Sina. To je zapravo Isusova svadba: Gozba jaganjčeva, na koju su svi pozvani, a mnogi se ispričavaju jer imaju drugih poslova i ne znaju da odbijaju najvažniji poziv. Uvijek se pitam kakvi smo mi koji ih pozivamo: Biskupi, svećenici, vjernici…. Usporedio bih to s primjerom mladića koji mi dođe i govori sa zanosom, bez prestanka, pola sata o svojoj djevojci. Svaki dan uz faks i trening, on ide na Svetu misu, moli se, bori se živjeti kršćanski… i s takvim mi žarom govori o djevojci. A kako mi govorimo o Isusu? Tako bismo trebali!

“Čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.”
(Mt 4,4).
Koja je Vaša poruka mladima naše Sisačke biskupije, možda poticaj iz Svetog pisma?

Dragi mladi prijatelju! Isus računa na Tebe, ne boj se slijediti ga! Nije se izgubio tko je Njega ljubio! Povijest nas uči da su sveci pogodili „u sridu“, oni su najbolja repka svijeta, zvijezde koje nikada ne padaju. Pokušaj čitati živote svetaca, preporučam na www.bitno.net. Isusov put nije lagan put, ali je put koji se jedini isplati. On Te sigurno zove na jedan od dva velika puta ljubavi: u brak (Bog je za Tebe namijenio jednu osobu, moli se i čuvaj za nju) ili u duhovni poziv (to je najveće Božje odlikovanje na zemlji). Odgovori Isusu i Tvoj život bit će prekrasna poruka za mnoge koji traže smisao i radost života. Uspjet ćeš ako barem dijelom dnevno držiš u ruci Evanđelje u odnosu na mobitel, ako se redovito ispovijedaš (sveci su grešnici koji se trude) i pričešćuješ nedjeljom, a probaj kad možeš i kroz tjedan (koga voliš želiš ga češće susresti)! Na ovaj recept svih svetaca stavio bih točku: Marija! Marija je najkraći put do Isusa! Među mladim Hrvatima vidim mnogo budućih svetaca! Volio bih da Ti budeš jedan (a) od njih! Neka Te Nebo zagrli kroz onu Isusovu koju smo pjevali u Međugorju: „Come and follow me“ (Mk 10,21).

Foto: Fotoarhiv ICMM, I.G., Laudato tv