“Korizma gledana dječjim očima”

U svom dugogodišnjem radu s djecom, još na samim početcima svoga rada, kad smo ušli u vrijeme crkvene godine koje nazivamo korizma, uvijek sam razmišljala kako smisao patnje, trpljenja i sami smisao križa objasniti najmlađima. Isus je znao s djecom, uzimao ih je u ruke i blagoslivljao ih. Govorio je svima kako trebaju postati kao djeca, iskrena, svjesna svoje malenosti i ovisnosti o roditeljima… i svi mi smo tako maleni pred Bogom, bez obzira koliko imamo godina, jer o Njemu svi ovisimo, a On nas ljubi i čini sve da nam pomogne da budemo sretni.Puno sam puta bila zatečena s koliko empatije, osjećaja, cijelim svojim bićem djeca sudjeluju u Isusovom križnom putu.

Osjećaju da je učinjena velika nepravda Isusu, ali isto tako znaju da je to cijena našeg spasenja. Najbolje je s djecom promatrati Isusa tijekom korizme: Isusov odlazak u pustinju i tri kušnje, brigu za gladne i napuštene – čudesno umnoženje kruhova i riba u pustom kraju, ozdravljenja bolesnih koji su molili Isusa da im pomogne i da ih ozdravi, opraštanje grijeha grješnicima koji su pred Isusa dolazili poniženi, a odlazili radosni i s novom nadom. O tome nam govori Evanđelje pete korizmene nedjelje. Pred Isusa farizeji dovode jednu grešnicu. Znamo da je teško suzdržati se od osude drugoga, pogotovo ako je njegovo ponašanje loše i neprimjereno. Ta se osuda često puta zaustavi na osobi kojoj se više ni ne pruža prilika da se popravi. Isus nas poziva na promjenu vlastitog života, ali i na promjenu našeg stava prema grješnicima.

On je bio drukčiji u odnosu prema ljudima. Njemu nije stalo do toga da ljudi ostanu u svojim grijesima, nego želi pomoći svakomu da prekine s lošim načinom života, s lošim navikama. Učio je ljude da nikada, ni u jednoj prilici ne treba osuditi osobu jer uvijek treba svakomu dati priliku za novi početak. On sam je davao grješnicima novu nadu upravo tako što im je davao priliku za novi početak.

Teško je, a posebno s djecom, razmatrati Isusovu muku, raspeće i smrt na križu. To je jako mučno za djecu i ona to teško razumiju. Ali razumiju njegovu majku koja ga je pratila, Šimuna Cirenca koji mu je pomogao nositi križ, žene koje su plakale nad njim, Veroniku koja mu je otrla krvavo lice svojim rupcem… No, treba im reći i kako postoje zli ljudi, ali i slabi koji ne znaju i nemaju snage boriti se za dobro. Zli su bili farizeji i židovski poglavari, a slab je bio Petar koji je Isusa triput zatajio, apostoli koji su se razbježali…
Međutim, kad su svi ostavili Isusa (osim Marije, žena i apostola Ivana), njegov Otac ga nije nikada ostavio. On je vidio silnu ljubav svoga Sina prema ljudima i treći dan nakon smrti ga je ponovno podigao u život. To je uskrsnuće – što znači da Bog uvijek pobjeđuje!

Foto: Sisačka biskupija