Stari most uz Pelješki most

Iako se SISAČKI Stari most čini velik, u usporedbi s Pelješkim mostom Stari most je prava minijatura.

Razlika je ogromna u načinu gradnje i tehnologiji.
DONOSIMO NEKE PODATKE

 

STARI MOST – 400 metara (GRADNJA 9 GODINA)

Razdoblje između dva svjetska rata jedno je od najplodnijih razdoblja sisačkog gospodarstva. Zahvaljujući snažnom gospodarskom razvoju grada, ponovno se počinje ulagati u infrastrukturu. Tako je 1925. godine prema projektu inženjera Milivoja Frkovića otpočela gradnja novog mosta preko rijeke Kupe. Novi kameni most izgrađen je tik do starog drvenog kupskog mosta, koji je nakon dovršenja novog mosta 1934. godine srušen. Naime, stari je drveni most već godinama bio u vrlo lošem stanju. Nakon sedam desetljeća njegove uporabe (otvoren je 1861. godine), promet starim mostom više nije bio siguran. Osnova za izgradnju novog mosta dovršena je već 1921. godine, no zbog financijskih razloga njegova je realizacija više puta odgađana. Kada je konačno 1925. godine izgradnja otpočela, trajala je punih devet godina.

Istovremeno, s radovima na utvrđivanju obale, radilo se na izgradnji sisačkih mostova. 1934. godine dovršena su čak dva sisačka mosta. Naime, te je godine nakon devet godina gradnje konačno dovršen novi zidani most preko rijeke Kupe. Svojim izgledom plijenio je pozornost kako u vrijeme nastanka, tako i danas. Izgradnja novog kupskog mosta bitno je utjecala na fizionomiju starog Žitnog trga u Novom Sisku. Nakon što je stari trg izgubio svoje trgovačke funkcije premještanjem žitne burze u prostor Starog Siska 1934. godine, izgubio je i izgled trga, postavši tek cestovni prilaz novoizgrađenom mostu.

Novi je kupski most uvelike promijenio i fizionomiju Trg bana Josipa Jelačića koji je cestom koja čini luk između Trga i Velikog kaptola, smanjio površinu parka te odvojio Veliki kaptol od šetališta. Istovremeno, most je omogućio da sada i veći brodovi mogu proći ispod njega i uploviti u teretno pristanište u sjevernom dijelu grada, što je bitno pridonijelo održavanju sisačke teretne riječne luke. Iste je godine Sisak dobio i novi most preko rijeke Odre. Novi betonski most, izgrađen je na mjestu starog dotrajalog drvenog mosta. Tako je Sisak 1934. godine dobio čak dva nova mosta, potaknuvši na taj način puteve vlastitog napretka.

 

PELJEŠKI MOST – 2400 metara (GRADNJA 3.5 GODINA)

Pelješki most je most u izgradnji koji bi trebao premostiti Malostonski zaljev između Komarne i Brijeste na Pelješcu, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i, što je najznačajnije, povezati trenutno prekinuti kontinuitet hrvatskoga teritorija. Projekt povezivanja hrvatskoga juga s ostatkom zemlje vrijedan 550 milijuna eura i sufinanciran iz EU-a iznosom od 357 milijuna eura, “zaista od strateškog značaja”.

Pelješki most Hrvatskoj je važan jer njegovom izgradnjom uspostavila bi se čvrsta cestovna veza između svih dijelova hrvatskog teritorija. Dubrovačko-neretvanska županija povezala bi se s ostatkom hrvatskog teritorija što bi bitno doprinijelo razvitku Dubrovnika, poluotoka Pelješca i cijele najjužnije hrvatske županije, dakle, njime bi u potpunosti bio povezan hrvatski teritorij, prekinut Bosnom i Hercegovinom.

Izgradnja mosta počela je 2007., ali je 17. svibnja 2012. prekinuta odlukom Vlade Zorana Milanovića.

Projektiranje i gradnja Pelješkog mosta veliki je izazov – raspon od 2400 metara je drugi raspon u Europi za ovješene mostove, uvjeti temeljenja izrazito su loši, a lokacija mosta podložna je djelovanju jakih vjetrova i nalazi se u zoni velike seizmičke aktivnosti.

Temelji će ispod razine mora ići duboko do 100 metara, a početkom lipnja 2009. započelo je provođenje istražnih radova, koji su se, prema izvješću investitora odvijali prema planiranom intenzitetu i u skladu s dinamičkim planom. Nastavak radova na temeljenju u moru bit će određen po završetku istražnih radova te izradi završnog geološkog i geotehničkog izvješća.

23. travnja 2018. potpisan je ugovor o gradnji Pelješkoga mosta s kineskom tvrtkom “China Road and Bridge Corporation”.
27. prosinca 2018. doplovio je u Komarnu na gradilište kineski potopni brod Zhen Hua 7. Na njemu su tri manja plovila i velika dizalica za postavljanje pilota. Dopremljena su brodom i dva testna pilota, koji će se ugraditi u temelje mosta i dovedeni su kineski radnici koji će raditi na gradnji. Most se gradi tako da se prvo doveze cijevi onamo gdje će biti stupovi. Potom ih se spušta u morsku dubinu. Svojom se težinom zabijaju u morsko dno, nakon čega ih se strojno nabija do željene dubine. Nekim će pilotima biti izliveni betonski temelji na dnu. Iza toga se stavlja betonska naglavnica na pilote na koju se zatim montiraju piloni mosta.

10. siječnja 2019. postavljen je prvi pilot u dno. Očekivani završetak radova je 2022. godine. Prvi od 148 stalnih pilota nakon višednevnog odgađanja zbog jakog juga postavljen je 20. siječnja 2019. godine. 40 pilota je duže od 120 metara.

11. travnja 2019. službenim posjetom kineskog premijera Lija Keqianga, koji je u posjeti Hrvatskoj povodom summita Kina + 16 i pratećeg poslovnog foruma u Dubrovniku, i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića obilježen je dovršetak prve faze gradnje mosta zajedničkim otkrivanjem spomen-ploče i zajedničkim pritiskanjem tipkala kojim su pokrenuli zabijanje najdužeg čeličnog pilota dugog 128 metara.

24. veljače 2020. doplovio je na sidrište kod luke Ploče brod s čeličnom konstrukcijom za most, a koji je 25. siječnja 2020. otplovio iz Kine ka Hrvatskoj. Nakon što je prošao kontrolu granične policije i sanitarne inspekcije, dobio je sva potrebna odobrenja za poći ka gradilištu Pelješkog mosta i još se samo čekalo obavljanje carinskih formalnosti u svezi s teretom. 29. veljače doplovio je taj brod Da Yu Sia s prvih 29-ima dijelovima željezne konstrukcije do gradilišta u Komarni. U isto vrijeme stupovi od mosta sve su bili veći i na jednom dijelu dovršeni i pripremljeni za montažu prve rasponske konstrukcije, koja bi trebala ugrađena dijelom na potezu od upornjaka na kopnenoj strani do stupnog mjesta broj dva za što su već bile pripremljene nosive skele. Sljedećih dana iskrcavao se je teret kojega je bilo 7050 tona. Svaki komad sandučastih nosača bio je težak preko 200 tona i iskrcavalo ga se je samo za vrijeme dnevnog svjetla. Velika dizalica s broda je dijelove rasponske konstrukcije mosta iskrcavala na plutajuće platforme koje su potom remorkeri odvlačili do mjesta za ugradnju.