U povodu 30.obljetnice VRO „Oluja”, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja na veliku čast koja joj je pripala 2022. godine osvrnula se Karmen Valenta iz Siska- grada hrvatskih pobjeda, poznata radijska voditeljica i moderatorica brojnih svečanosti, posebno onih vezanih uz obilježavanje značajnih datuma iz Domovinskog rata.
“Kada sam dobila poziv da 2022. godine, 05.kolovoza moderiram Središnju svečanost na stadionu NK „Dinara” u Kninu prvo pomisao je bila – zašto moji roditelji ovo nisu doživjeli? Činit će se možda čudnom ta količina emocije koja me preplavila, jer iza mene su do tada već bili brojni programi. Gotovo da ne postoji postrojba ili Udruga iz Domovinskog rata, posebno na području Sisačko-moslavačke županije koja me nije pozvala da im moderiram protokol. I zato im hvala, od srca…
A za Knin, zahvala ide organizatorima, MORH-u,MUP-u i ministarstvu hrvatskih branitelja i potpredsjedniku Vlade i ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu, koji je, želim podsjetiti, zajedno sa svojim suradnicima toliko puno učinio za status hrvatskih branitelja, civilnih žrtava i njihovih obitelji, obitelji nestalih i koji su mi dali povjerenje vjerujući da sam „dorasla” ovom izazovu. Jer doista to i jest bio izazov, vrhunska organizacija dobro organiziranog MORH-a, MUP-a , Ministarstva hrvatskih branitelja pomogla je da se osjećam sigurno i opušteno. Program je tekao na tri razine, kod spomenika u središtu Knina, na Kninskoj tvrđavi i na stadionu.
Primila sam bezbroj poruka prijatelja i poznanika koji su , kako su rekli „čuli poznati glas”, a nije bio onaj koji svakodnevno slušaju u televizijskim programima. Nasmijao me komentar jedne prijateljice koja je pitala „a što ti se dogodilo s frizurom”, a , da, nestala je, do kraja programa frizura, jer nije izdržala na plus 40 stupnjeva. Na kraju – Srce ispunjeno…
Iako moderiram različite programe, od onih vezanih uz kulturno – umjetničko stvaralaštvo do panela u organizaciji Europske komisije u Hrvatskoj, iako sam moderirala i otvaranje izložbe u samom sjedištu EP u Bruxellesu, srce najjače kuca u prigodama vezanima za Domovinski rat.
I iskoristit ću mogućnost i reći kako je te godine u Kninu posebno ponosan bio moj, na žalost, prerano preminuli suprug Željko, hrvatski branitelj. Njegovi dečki, kolege, svi zaposleni u MORH-u tada su u Kninu radili, trebao je i on, uzeo je slobodan dan da bude uz mene. Reći će netko, nije to za tebe bilo ništa drugačije od uobičajenog, čitala si tekstove , kao i uvijek…ali nije isto.
Često me pitaju i tko piše to što čitam. Odgovor je jednostavan, osim u iznimnim situacijama kada se tekstovi usklađuju, sve ostalo piše moje srce.
A ono su svojim lijepim i tužnim pričama ispunili hrvatski branitelji, civilne žrtve iz Domovinskog rata, obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i civila.
Raditi sa udrugama proisteklima iz Domovinskog rata je i lijepo i emotivno. Posebno s dvije udruge s kojima surađujem već gotovo 25 godina, a to su Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Hrvatske i Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.
Možda je ovo prilika da pozovem i Vaše čitatelje da se u što većem broju odazovu na dva značajna programa u organizaciji ovih udruga.
Prvi je, u godini, 03. svibnja u Slavonskom Brodu kod spomenika „Prekinuto djetinjstvo”, spomendan Dan sjećanja na djecu ubijenu i stradalu u Domovinskom ratu , te 30.kolovoz – Međunarodni dan nestalih osoba i Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu, koji se svake godine održava u drugom hrvatskom gradu. Ove će godine biti održan u Sinju.”
„Vitlaju nas bure, oluje nas tuku…osvrni se oko sebe , podaj
ruku…pucat će stijene, no ljubavi zraci u dugu su sliti osvjetljujuć
povratak u nebeski dom…osluhni si dušu…”
