Nastavljamo predstavljati naše Siščane koji zahvaljujući upornosti i trudu grade svoje uspješne karijere. Naš današnji sugovornik bio je mlada sisačka nogometna nada, igrač koji je igrao u Segesti i još nekoliko nogometnih klubova, a onda ga je karijera odvela van države. Riječ je o Sandru Perkoviću.
- Kako je započela Vaša sportska karijera?
Odmalena sam bio zaokupljen sportskim igrama. Tražio sam se kroz različite sportove. Odrastao sam na Zibelu, pa sam trenirao hokej, kasnije tenis, a pronašao sam se u nogometu kao igrač, a danas i kao trener.
- Znamo da ste kao mladi sisački sportaš, uz Metalac, nastupali za NK Lučko, NK Moslavinu, HNK Segestu, NK Mladost iz Petrinje, u mlađim kategorijama u Dinamu te bili član amaterske reprezentacije Hrvatske, kad promotrite svoj put od lokalnog kluba do inozemnih klubova, kako gledate na stanje hrvatskog nogometa?
Vrlo kompleksno pitanje. S jedne strane imate velik uspjeh A reprezentacije i U21 reprezentacije, imate Dinamo koji je izborio proljeće u Europi prvi put nakon 1970. godine, imate nekoliko stabilnih prvoligaša, i imate velike svote novca koje se vrte na toj razini nogometa. S druge strane imate klubove koji se gase, koji nemaju osnovne potrepštine za rad, sve manji broj djece koja se bave nogometom, potplaćene, a često i neplaćene trenere u omladinskim školama. A baš ti klubovi i ta djeca čine bazu koja je ključna za razvoj nogometa u cjelini. Isti su problemi u nogometu kao i u ostalim sferama društva. Jako je bitna krovna nogometna organizacija i dobro vođenje na svim razinama.
- Što Vas je potaknulo da se odvažite napustiti hrvatsku nogometnu karijeru i otići van države u Austriju?
Prvenstveno je to bio igrački izazov, nakon godina sa Segestom u drugoj ligi na poziv mog suigrača Igora Deronjića otišao sam u Austriju.
- U kojim ste klubovima u inozemstvu igrali?
SV Grosspetersdorf i SV Ilz u kojem sam nakon igračke karijere započeo i s trenerskom karijerom vodeći najmlađe uzraste i u kojem sam u samo nekoliko sezona postao i trener seniorske ekipe. Prošlo ljeto sam Ilz zamijenio jednim od najvećih austrijskih klubova SK Sturmom iz Graza, što mi je bila velika čast, ali i priznanje. Tamo sam vodio dvije ekipe, U-10 i U-14.
- Možete li nam navesti kakvi su uvjeti u kojima se trenira vani, u odnosu na domaće terene i klubove?
Klubovi su jako dobro organizirani, ugovorne obveze se poštuju, uvjeti za rad su u većini slučajeva idealni, termini za treniranje precizni, rasporedi ustaljeni, i prisutna je podrška lokalne zajednice i pozitivno ozračje. Ukratko puno bolja organizacija, više discipline i ono najvažnije puno više reda i rada.
- U kojem ste klubu sada i kakve su Vam ambicije za dalje?
Trenutno sam na Cipru, klub se zove Pafos FC i nastupa u prvoj ligi. Ukazala mi se prilika da radim kao glavni analitičar i pomoćni trener u stožeru Željka Kopića, bivšeg trenera Hajduka, Slaven Belupa i Zagreba. Iako mi nije bilo lako napustiti SK Sturm odlučio sam se na taj korak želeći još više napredovati i okušati se na najvišem nogometnom nivou. Došli smo u nezavidnoj situaciji, ekipa je imala samo jedan bod iz pet odigranih kola, ali smo srećom upisali dobar start i u 4 kola od dolaska ostvarili smo sedam bodova i sada je situacija puno bolja.
Pafos je prepoznat kao ciparska turistička destinacija broj jedan, a posebno je poznata legenda o afroditinom rođenju, naime smatra se mitološkim mjestom rođenja grčke božice Afrodite koja je rođena iz morske pjene na obali Cipra. Stoga nije čudo kako je ovo mjesto očaralo i našeg Sisčanina Sandra.
Foto:hrt.hr
- Siščanima je poznat Vaš veliki angažman na terenu u Segesti Sisak, koji je imao perspektivu ali je na žalost prekinut. Unatoč tome, biste li se jednog dana, nakon inozemne karijere odlučili na povratak u rodni grad pomoći klubu savjetima i iskustvom koje ste stekli vani?
Sisak je moj grad i Segesta je moj klub. Sve nogometne angažmane u inozemstvu smatram privremenima i mislim da ću se vratiti u Sisak, a ako nam se tada poklope želje i ambicije naravno da bih volio jednog dana raditi u Segesti.
Sandru želimo i dalje puno sreće i uspjeha u karijeri 🙂
