Projektirao ga je Sisčanin, arhitekt i oblikovatelj Željko Kovačić, (Sisak, 10. IX. 1951) poznat po svojim ‘muzejskim zahvatima’, gotovo da bi se moglo reći da je svojim radovima postavio mjerilo po kojem se određuje uspješnost arhitektonske interpretacije i organizacije nekoga muzejskog postava.
Projekt koji donosi prihode cijelom kraju Muzej krapinskih neandertalaca je tijekom 2018. posjetilo blizu sto tisuća osoba, što dokazuje da stalni muzejski postav i programi koje Muzej organizira još uvijek privlače brojne posjetitelje. Muzej ponajviše obilaze grupe učenika u sklopu organiziranih školskih izleta, zatim grupe umirovljenika, ali i odraslih osoba te individualni posjetitelji, obitelji s djecom.
U razgled muzeja kreće se s 23. kolovozom 1899., kad u Krapinu po porvi puta dolazi Dragutin Gorjanović-Kramberger. Prikazana je Krapina u to doba s gradonačelnikom Vilbaldom Slugom, koji je Krambergera odveo na lokalitet, te apoteka u kojoj su zaštićeni prvi nalazi. Izlošci dalje vode kroz razvoj suvremene znanosti, pitanja koliko je star svijet i početak razvoja geologije do 1856. i prvih otkrića pračovjeka u kamenolomu u Neandertalu. Među ostalim, slijede prikazi otkrića 1886. u Spyju u Belgiji, zatim javanskog čovjeka 1891. te 2. rujna 1899. kada počinju iskapanja u Hušnjakovom pod vodstvom Dragutina Gorjanovića-Kramberegera.
Muzejski postav prikazuje kozmičku, kemijsku i bilološku evoluciju s posebnim naglaskom na razvoj ljudske vrste i krapinskog neandrtalca. Slijedi prijelaz preko leda u dio koji govori o duhovnom svijetu neandertalaca i njihovim navikama. Posljednji dio muzeja prikazuje brzi kulturni i tehnološki razvoj ljudskog roda.
Krapinski neandertalac predstavljen je u polušpilji hiperrealističnim skulpturama francuske kiparice Elisabeth Daynès, a prikazan je u raznim životnim situacijama.
