“Nikada nije kasno početi iznova”.
Ovu sam priču davno pročitala negdje. Koliko se sjećam, glasi otprilike ovako.
Bila je noć, kiša je neumorno lijevala i otežavala vožnju mladiću u starom automobilu. Cesta kojom se kretao bila je puna rupa. Automobil je odjednom stao. Očajan mladić bio je potpuno izgubljen. Već u sljedećem trenutku iza njega se zaustavio drugi auto iz kojeg je izišao čovjek spreman pomoći. Podigao je poklopac motora, nešto radio i rekao mladiću neka upali motor. Kad je motor proradio od prve, mladić se začudio i zahvalio rekavši strancu kako je mislio da je kraj i da je motor zauvijek zašutio.
Stranac mu je tada izgovorio ove riječi: “Svatko može još jednom upaliti, ako mu date iskru. Isto je i s ljudima. Tako dugo, dok je preostala makar i jedna iskra života, nije prekasno promijeniti se i početi iznova.“.
Te riječi, izgovorene u kišnoj noći donijele su svjetlo u život ovog mladića.
Postao je kapelan koji posjećuje zatvorenike u jednom zatvoru i često je u prilici biti svjedokom obraćenja ljudi koji su u zatvoru zbog počinjenih nedjela. Duboko vjeruje da tako dugo dok je u čovjeku i jedna iskra života, nije kasno iznova početi svoj život, otvoriti se Bogu i moliti Ga za obnovu, za onu iskru koja daje novi početak , koja od staro čini novo, ljepše, bolje, Božje.
Zato je uvijek potrebno pažljivo osluškivati riječi koje nam drugi izgovaraju! Osobito one koje nam preko drugih ljudi koje susrećemo upućuje naš najbolji Prijatelj!
Foto: pixabay
