Istinita priča
Jedna je djevojčica provela prilično tužno djetinjstvo živeći, od kad zna za sebe, u sjeni svoje starije sestre. Sestra je rođena zdrava i lijepa, a ona s tjelesnim nedostatkom zbog kojeg je veći dio djetinjstva i mladosti provela po bolnicama, podvrgnuta teškim i bolnim operacijama.
Roditelji, osobito otac, često su joj davali do znanja da je nespretna, manje vrijedna i nesposobna. Kaže da se nije puno bunila. Rano je naučila kuhati i peći kolače te je ukućane nastojala obradovati i iznenaditi svojim umijećem.
Otac je, uglavnom, ismijavao njezin trud i sve što je radila.
Već je postala djevojka, teško se kretala, no bila je vrlo vrijedna domaćica. Sjeća se kako je najveću sramotu doživjela kad je njezin budući suprug došao prvi puta u njezinu kuću na večeru. Otac je cijelo vrijeme ismijavao sve što bi donijela, rekla, napravila.
Bilo joj je vrlo teško, ali je budući suprug imao puno razumijevanje za njezinu tešku situaciju.
Vrlo brzo iza toga se udala i sagradila skroman dom sa svojim suprugom. Dobili su lijepu djevojčicu i živjeli skladno.
Rijetko je posjećivala rodni dom, ali vezu s roditeljima nije prekinula.
Nakon dosta godina, njezin se otac teško razbolio. Odbijao je njegu od strane svoje supruge i starije kćerke. Jedna osoba koju je želio pokraj sebe, bila je njegova mlađa kći.
Kaže da joj je isprva bilo teško potisnuti sve ono što je doživjela od oca, ali je ipak otišla u roditeljsku kuću i njegovala ga svaki dan.
Na kraju je umro u njezinom društvu moleći krunicu. Bili su sami u sobi. Tražio je od nje da se mole, iako nije bio vjernik, niti je vjernički živio.
Nije se nikada izravno ispričao, ali ona kaže da je osjetila koliko mu je bilo žao zbog svega.
Ključna riječ cijele ove priče je LJUBAV. Ljubiti one koji nam čine loše stvari velika je milost koju dobivamo odozgora. Mi to sami ne možemo, no Onaj komu je sve moguće će sigurno pomoći, samo ako otvorimo svoje srce i pustimo ljubav da se širi na ljude oko nas!!
Izvor fotografije: Vjera i djela
