Današnje razvijeno naselje Galdovo, nekada je bilo tek slabo naseljeno močvarno područje koje su većinom naseljavali ljudi zbog jeftine zemlje.
Prvi put se spominje u 18. stoljeću pod nazivom Dorf Dolno Galdovo, na posjedu grofa Erdödya, a budući ga je rijeka Sava dijelila od Siska, prelazak je bio moguć jedino čamcima.
Budući su se često događale nesreće, privatni poduzetnici Pongratz i Šipuš dobili su odobrenje za izgradnju željeznog mosta preko Save, te je 1884. godine sagrađen most. Prelazak preko mosta nije bio besplatan, naime idućih 49 godina, ubirana je mostarina. Most je 1933. prešao u vlasništvo države, a velikom zaslugom grofova Erdödy, njihovi su posjedi presječeni i izgradila se državna cesta prema Moslavini i Donjoj Posavini.
Iz popisa stanovništva 1857. godine razvidno je kako je u Galdovu Erdedskom živjelo 277 stanovnika, tijekom godina taj broj se povećavao, a 1948. godine, 1080 stanovnika. Nakon Drugoga svjetskog rata novim administrativnim uređenjem Galdovo ulazi u sastav Općine Sisak.
” U Galdovu je 1874. godine izgrađena ciglana Josipa Stiića, koja se smjestila neposredno uz rijeku Savu, kako bi se olakšao prijevoz proizvoda, a sirovina za ciglu vadila se pokraj ciglane.
U ono vrijeme kao prvi veći industrijski kompleks bila je osnovana 1921. godine, na mjestu gdje su se nalazile Erdödyjeve gospodarske zgrade koje su početkom 20. stoljeća prenamijenjene u državnu pastuharnu, tvornica šešira i tuljaca, gdje je zaposlen dio stanovništva, kojemu je poljoprivreda bila osnovno zanimanje i način preživljavanja.
Dio radnika tvornice šešira sudjelovalo je tridesetih godina 20. stoljeća u osnutku nogometnog kluba „Frankopan“. Nakon Drugog svjetskog rata proizvodnja se nastavlja, a kasnije se pogon za izradu šešira gasi, a njegovo mjesto preuzima pogon za preradu plastičnih masa, koje su postajale sve traženije.
Najviše stanovnika Galdova došlo je u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata i to s područja Like, Banovine, Bosne, te Gornje i Donje Posavine.
Kasnije stanovnici dolaze zbog rada u velikim tvornicama, kao što su Željezara Sisak i Ina Rafinerija nafte Sisak, te u ostalim tvrtkama na području grada Siska, koji ih privlači kao veliko industrijsko središte čitave regije.
Kako je u naselju bilo sve više školske djece, pojavila se potreba za osnutkom osnovne škole na području naselja. Osnovna škola na području Galdova počela je radom 1954. godine kao „IV. Narodna četverogodišnja škola“, a bila je smještena u zgradi Društvenog doma.

Devet godina kasnije, 1963. godine, nakon izgradnje nove školske zgrade, škola se premješta na današnju lokaciju. U gradnji nove škole, od samog početka, sudjelovali su Galdovčani, a dobrovoljno su pomagali i pri daljnjim akcijama uređivanja školskog okoliša, asfaltiranja prilaza školi, uređivanja fasade i gradnje školskog igrališta.
Izgradnjom trafostanica naselje dobiva struju, a kasnije se izgrađuje i vodovodna mreža, te pošta i zdravstvena ambulanta.
Osamostaljenjem Republike Hrvatske i početkom srpske agresije u Galdovu se smješta dio ratom protjeranih obitelji, a u bivšem Omladinskom naselju na ORI smještaju se hrvatske postrojbe sve do kraja vojnoredarstvene akcije „Oluje“, kada je oslobođen prostor koji su zauzeli srpski pobunjenici.
Naselje broji oko 6500 stanovnika i uz infrastrukturne radove koji su u tijeku, oblikuje jednu prijelaznu cjelinu sela prema gradu i takvo prigradsko naselje predstavlja jednu posebnost.” (Župa sv. Josipa Radnika Sisak, Ivica Valent)
Danas se najveće aktivnosti odvijaju u sklopu Osnovne škole Galdovo, u Župi sv. Josipa Radnika, zatim u društvenom domu koji je iznajmljen za sportske gimnastičke aktivnosti, gdje treniraju djeca iz drugih dijelova grada te na stadionu Športskog kluba Frankopan.
U Galdovu rade i brojni ugostiteljski objekti koji su središta izlazaka mladih, kao i školsko igralište te neizostavna slastičarnica pokraj osnovne škole.
Galdovo ima i ambulantu, ordinaciju opće prakse te zubarsku ambulantu, salon namještaja, frizerske salone, vulkanizersku radnju, autopraonu, ljekarnu, poštanski ured, benzinsku postaju, automehaničarske radione, brojna obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja svoje proizvode prodaju na gradskoj tržnici, poljoprivredne apoteke te prodavaone prehrambenim proizvodima… neki bi rekli da je Galdovo “grad u malom”.
Poznata je uzrečica kako svaki mještanin Galdova ima Galdovnicu, te kako su pojedine ulice naseljavali najviše Ličani pa tako imaju i ulicu koja po njima nosi naziv: Lička…
U Savskoj ulici, na nekadašnjoj Ori održavale se se zabave do dugo u noć, a područje današnje vojarne koriste udruge grada Siska. Nekada se u Savskoj uz nasip nalazila i šljunčara.
Mjesta gdje se okupljaju mladi, posebice u ljetnim večerima su igrališta, koja također zahtijevaju određenu fazu uređenja.
Galdovu kao modernoj gradskoj četvrti danas nedostaje vrtić, čija je izgradnja uskoro i najavljena uz objekt osnovne škole.
Zbog blizine grada, cijene nekretnina su vrlo visoke, ali ipak prije svega potrebno se raspitati je li uopće moguće dobiti “Galdovnicu” 😉