Velika Gospa dan je svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj je dan i državni blagdan u Republici Hrvatskoj. Na svetkovinu mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta.

U Gospina svetišta hrvatski katolici uvijek su rado hodočastili. Bila su ona ognjišta na kojima su se pred likom „Odvjetnice Hrvatske, najvjernije Majke“ grijali u vjeri, jačali u nadi i krijepili u ljubavi prema Bogu i čovjeku. U Gospi su prepoznali „Početak boljega svijeta“ i vidjeli izlaz iz svojih nevolja. Ne samo za turskog zuluma nego i za komunističkoga bezbožnog režima koji je nastojao izbrisati svaki trag vjere i nacionalne svijesti, kao i tijekom obrambenoga Domovinskog rata kad su toliki morali sve ostaviti i bježati sa svojih ognjišta. Hrvatskom narodu „Gospina svetišta bijahu sjajna luč, zvijezda polarnica prema kojoj su se okretala srca našeg naroda: bijahu zalog sretnije budućnosti, znak u kojem će se pobijediti“ (fra K. Balić). To su i danas. Zato i danas hrvatski katolici rado u njih hrle ne samo ako su u nevolji nego i da preporuče sebe i svoje.

Hodočasnici Gospi dolaze s pjesmom i brojnim molitvama. Jedna od najpoznatijih i najpjevanijih pjesama u našem narodu je pjesma „Rajska Djevo, kraljice Hrvata“, čiji je izvorni naziv “Zdravo Djevo, kraljice Hrvata”.

Autor pjesme je katolički svećenik, isusovac Petar Perica. Vjernici su ga života nazivali svecem, zbog posvemašnje posvećenosti vjeri i radu s vjernicima. Osim omiljene pjesme “Zdravo Djevo, kraljice Hrvata” autor je i često izvođene “Do nebesa nek’ se ori”.

Od 1937. godine otac Petar Perica živi u Dubrovniku, gdje postaje superior tamošnje isusovačke zajednice. Na službi je u dubrovačkom biskupijskom sjemeništu.
Nakon što su 18. listopada 1944. partizani ušli u Dubrovnik ubrzo su uhitili Petra Pericu.

U noći sa 23. na 24. listopada 1944. iz zatvora u samom Dubrovniku prevezen je sa većom grupom drugih uglednih građana Dubrovnika na obližnji otočić Daksu. Tamo su bez suđenja ubijena 53 ugledna dubrovačka Hrvata.

Nakon ekshumacije tijela ubijenih, DNK analizom su identificirani posmrtni ostaci Petra Perice, pa je nakon gotovo 66 godina 26. lipnja 2010. dostojno pokopan uz svoju redovničku subraću na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo.
Iako su partizani i komunisti htjeli obezglaviti hrvatski narod proganjajući i ubijajući njegove najbolje sinove, osobito one koji su bili nositelji vjerskog i društvenog života, to im nikada nije uspjelo.

I sutra, na Gospin blagdan, kao i toliko puta prije, kao i još puno puta u budućnosti iz nebrojenih grla vjernika diljem naše domovine i puno šire orit će se upravo ova pjesma.

 

Izvor: zupacomin.com, youtube
Foto: braniteljski-portal.com