Situacija koju živi većina ljudi na našoj planeti je nešto što zovemo “NOVO NORMALNO”.
Svatko se s time nosi kako najbolje zna i umije. Činjenica je da se svakodnevica i odraslih i djece promijenila. Nije jednostavno, no iz svake situacije valja izvući najbolje.
Kako se s promjenama koje su došle naglo, još u ožujku ove godine nose osnovnoškolci, oni malo stariji koji pamte drukčija vremena, pročitajte u članku koji nam je pripremila jedna vrijedna osnovnoškolka.
PRVI DAN U 8. RAZREDU
Sve je počelo u ožujku 2020. godine. Toga smo petka bili u školi znajući da se u svijetu pojavio novi problem, nova bolest nazvana Covid-19. Tada su nam rekli kako u ponedjeljak ne idemo u školu. Bili smo sretni i uzbuđeni, jer smo mislili da će to potrajati koji tjedan i nestati, no nismo mogli ni pomisliti kako ćemo sada, šest mjeseci nakon toga saznanja, živjeti ovako kako živimo i biti u ovako čudno razmještenoj školi.
A taj je prvi dan ovdje bila prava zbrka – svi su bili zbunjeni, nitko od djece nije znao što se događa. Moj je razred odvojen od svih drugih – mi ulazimo na ulaz gdje nitko drugi ne ulazi. Ja sam, zajedno sa svojim prijateljima iz razreda, čekala vani ispred ulaza. Po nas je došla naša razrednica i uvela nas u našu staru školu, ali na potpuno novi i čudniji način. Najprije smo svi, s maskama, održavajući distancu, dezinficirali ruke i noge. Na podu su bile polijepljene sive strelice koje su nas vodile do naše učionice. Krenula sam ih pratiti po stepenicama prema našem razredu koji je prije, zapravo, bio prostor iznad naše školske dvorane. Kad sam došla gore, pogledala sam naš razred koji izgleda kao neki vagon u vlaku. Klupe su bile poslagane po dvije u redu i tako u trinaest redova. Kad smo svi sjeli, u razred je ušla naša razrednica, koja nam je sve objasnila. Meni se činilo, i sve mi se ovo čini, nekako previše oprezno. Znam da nas učitelji ni na trenutak ne smiju ostaviti same. Bilo bi jednako i da nas je netko vezao. Ipak, ja vjerujem da ćemo se snaći. Nije ni sve ovo tako loše.
Nadam se kako će sve ovo potrajati. Koliko god da je čudno i naporno, puno je bolje nego online nastava, jer smatram kako ćemo ovako više naučiti. Sve se može promijeniti u jednom danu, a ja se samo nadam da se neće mijenjati na loše. Želim da se nastavi ovakav oblik nastave, ali što će se dogoditi i kako će biti, saznat ćemo kroz sljedeće dane nadajući se da se stanje neće pogoršati te da ćemo se što prije vratiti na staro normalno.
Izvor: K.S.
