Nastavljamo s donošenjem priča o mladim, darovitim i uspješnim ljudima našega grada.
Oni čine da se svi osjećamo bolje. Oni su budućnost kojoj se radujemo.
Današnja gošća našega portala je djevojka s puno talenata. Uz njezino predstavljanje ide rečenica:
„Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.“ (Lk 12,48).
Dakle, ako smo blagoslovljeni talentima, blagostanjem, znanjem, vremenom i sl., očekuje se da to ih dobro i korisno upotrijebimo.
Donosimo priču o Mariti Čatić, spisateljici, glumici, inovatorici…..djevojci s mnoštvom talenata.
Marita, možeš li se za početak predstaviti našim čitateljima!
Lijep pozdrav svima! Ja sam Marita, maturantica Gimnazije Sisak, sportska novinarka, ponekad glumica i spisateljica, zaljubljenica u ljubav i još svašta ponešto.
Ljudi me u Sisku poznaju kao autoricu knjige Crvene štrample, nekadašnju potpredsjednicu Dječjega gradskoga vijeća grada Siska i čestu pojavu na kazališnim daskama smotre Lidrano, a možete me pronaći i u sportskim dvoranama u gradu i županiji kako izvještavam sa školskih sportskih natjecanja.
Brojna su tvoja postignuća još u osnovnoj školi učinila da „odskočiš visoko u zrak“ i istakneš se među vršnjacima, reci nam nešto o tome.
Kroz cijelu osnovnu, a isto tako i srednju školu trudila sam se uvijek, ali ama baš uvijek, davati sve od sebe i učiniti sve što je u mojoj moći da u onome što sam naumila zaista i uspijem. Taj moj prgav, prkosan i uporan karakter se jako dobro odrazio, ne samo na ocjene, nego i ostale projekte i natjecanja na kojima sam radila. U toku svoga obrazovanja u CV sam si upisala rezultate na brojnim natjecanjima, događajima, projektima i slično. Počevši od državnih natjecanja iz tehničke kulture i Lidrana koji su mi se „dogodili“ iste godine, dugogodišnjega sudjelovanja u radu Dječjega gradskoga vijeća grada Siska pa sve do koraka u novinarstvo i izvještavanja sa svjetskih sportskih natjecanja. Uglavnom smatram da sam zbog svoje otvorenosti, komunikativnosti i upornosti prepoznatljiva među ostalim vršnjacima. Ne prezam pred izazovima ako nešto zaista želim, uporna sam i glasna, a puno ljudi me zaista na ispravan način i čulo što mi je izuzetno drago.
Godinama te pratimo na LIDRANU. Zapaženi nastupi, kazivanje poezije, monolozi i predstave, nerijetko si sudionica državnih razina? Kako je počela priča o Mariti i LIDRANU?
Priča o Mariti i Lidranu je jedan romantičan film kojemu se vrhunac dogodio i prije zapleta, moglo bi se reći. Moj početak dogodio se u 7. razredu osnovne škole kada sam se prvi put pojavila na Lidranu pod mentorstvom svoje profesorice hrvatskoga jezika Đurđice Petković Biočić s literarnim radom Ja sedmašica koji je završio na državnoj razini smotre. Moram priznati da nisam očekivala da ću odmah s prvim pojavljivanjem dostići najvišu razinu smotre. Svoju Lidrano karijeru sam nastavila u literarnom, ali i proširila u scenskomu izrazu te sam svake godine nastavila sudjelovati u više kategorija. Pri upisu srednje škole jedva sam dočekala da mogu zajedno s mentoricom, profesoricom Vesnom Roguljom Mart pripremati scenske izvedbe, bilo grupne ili pojedinačne. Svoju zadnju godinu na Lidranu obilježila sam spojivši svoju ljubav prema literarnom i scenskom izrazu tako što sam kazivala svoju pjesmu Želim. Sada da me netko pita nedostaje li mi taj osjećaj lova na najvišu razine smotre, rekla bih ne. Mislim da mi je državna razina odmah prve godine pojavljivanja donijela tu privilegiju da uživam u umjetnosti i daskama koje život znače na pravi način.
Čuli smo kako je ljubav prema „slovima“ nešto čime si od djetinjstva snažno obilježena. Što pišeš? Za koga pišeš? Kako i kada si počela s pisanjem?
Čitati i pisati naučila sam već sa 4 godine kada sam ujedno napisala i svoju prvu priču Kraljevna i ogrlica koja danas stoji u mojoj kutiji uspomena. Moje pisanje se od tada nastavilo u Modroj lasti, Smibu, školskomu listu Plamen, a prije nekoliko godina je prešlo i u novinarsku formu koja mi je danas posebno draga i zapravo način kojim sam učinila tu svoju ljubav prema pisanju aktualnijom. Teško mi je odgovoriti na pitanje o tomu što pišem jer se nikada nisam voljela stavljati u ladice i takva ograničenja koja se zovu književni rod, vrsta, forma itd. Pišem sve. Od pjesama i priča pa sve do samo jedne rečenice koja u meni budi osjećaje. Rekla bih da mi je talent pisanja dan samo kao sredstvo za izražavanje osjećaja. Nekome su medij slova, a nekome platno i kist. Umjetnost za mene leži u osjećajima. Oduvijek sam jako emotivna, sitnice me vesele, a to je pravo bogatstvo i rijetkost. Svijet bi bio puno ljepše mjesto da nam svima „malo za sriću triba…“.
Što su Crvene štrample? Koja je njihova uloga u životu Marite Čatić? Sve nas to jako zanima?
Crvene štrample je moja prva zbirka tekstova objavljena 30.10.2019. godine na moj 18. rođendan, ali zapravo su one puno više od knjige i odjevnoga predmeta. Korice su fotografija mojih nogu na kojima nosim crvene štrample snimljena na Lidranu 2019. godine prilikom kazivanja pjesme Marine Radoš Ljubav postoji. Moglo bi se reći da je upravo ta fotografija bila ključ za otkrivanje svega. Jedne noći sanjala sam da sam napisala knjigu i da sam ju predstavila obitelji i prijateljima na svom 18. rođendanu. Tako je i bilo. I apsolutno nitko nije znao što spremam. Sama sam napravila grafički dizajn i vizuale knjige. Nikada zapravo to nisam ni planirala, a najbolje stvari događaju se neplanirano. Moglo bi se reći da su se i moje crvene štrample dogodile isto tako neplanirano, ali ovaj put ne mislim na knjigu. Crvene štrample meni predstavljaju svakoga i sve ono što me čini sretnom. Uvijek volim ponavljati da želim svima da pronađu svoje. Tko je čitao, razumjeti će. Za sve one koji nisu – knjiga se može posuditi u Gradskoj knjižnici, kupiti u Galeriji Striegl ili kod mene.
Uskoro završavaš srednju školu. Kakvi su planovi za dalje? Kakve su želje?
Na ovakva pitanja volim odgovarati tako što kažem da najviše od svega želim biti sretna, a za sve ostalo ćemo lako. Kako će do toga doći, prepustit ću vremenu koje je preda mnom i svemu onome što je netko spremio za mene. U planu mi je nakon, nadajmo se, uspješno položene mature upisati studij odnosa s javnošću i medija jer je to nešto što me zanima i čime se u budućnosti želim baviti, a sve ono što pored toga volim nikada neću prestati raditi.
Shvatila sam da mi je najveća nagrada za sve ovo bila ta neobjašnjiva, nemjerljiva i neopisana količina sreće koju sam osjetila u sebi. U svim ovim „velikim stvarima“ naučila sam da nekome tko ima sve, najbolji poklon su suze radosnice. Želim vam svima da se uvijek borite za ono što želite, naučite cijeniti sitnice i na kraju svega pronađete svoje crvene štrample koje će vašu sivu haljinu učini puno manje sivom, isto kao i vaše srce.
Izvor: Marita Čatić