Naslovnica Turizam Kontinentalni turizam: Znamenitosti Topuskog

Kontinentalni turizam: Znamenitosti Topuskog


Predstavili smo vam Topusko – lijepo i ljekovito. Malo mjesto s puno sadržaja, istovremeno tiho, pitomo i zanimljivo u svako godišnje doba. Ukoliko ste odlučili posjetiti ovaj dragulj naše županije, a niste planirali dan provesti na bazenima ili u bavljenju drugim sportskim i rekreativnim sadržajima, predlažemo da posjetite i razgledate znamenitosti Topuskog. Ima ih više nego što ste očekivali i svaka od njih priča svoju priču, svaka je svjedok bogate prošlosti ovoga kraja.

Srednjevjekovno arheološko nalazište kraj Topuskog

Desetak kilometara sjeverozapadno od Topuskog, u zaseoku Pajići Slavskog polja, arheolozi su otkrili ostatke crkve i kapelice iz ranog srednjeg vijeka. Na nalazištu rade stručnjaci.
Kada radovi budu završeni i nalazište konzervirano, bit će to vrlo zanimljiva turistička destinacija koju će moći razgledati gosti Top – Termi.

Lapidarij u Top-Termama

Mnogi muzeji imaju Lapidarij, poseban prostor u kojemu su izložene zbirke radova u kamenu, kao što su skulpture ili arheološki spomenici.
Lapidarij ima i hotel u Topuskom, što je svojevrsna posebnost. Riječ je o rimskim arheološkim iskopinama iz 3. i 2. stoljeća prije naše ere, izloženim u hodniku istočnog ulaza u hotel Toplica Top – Termi Topusko.

Engleski park

Na izletu austrougarskih časnika, članova Austrijskog botaničkog društva, sam austrijski car Franjo Josip predložio je da se u Topuskom zasadi park po uzoru na engleske parkove, u to vrijeme vrlo popularne u Europi.
Botaničari su pomno razradili planove, odabrali vrste drveća, utvrdili staze i vrlo brzo nastao je neobično lijep i raslinjem bogat park čije blagodati koristimo još i danas, gotovo 200 godina kasnije.
Nekoliko osobenosti ovaj botanički vrt čini posebno zanimljivim. I danas u parku ponosno stoje dva stabla Ginka Bilobe, pravog botaničkog rariteta koje je preživjelo ledeno doba i za koje je Charles Darwin rekao da predstavlja jedini živi biljni fosil na svijetu.
Nadalje, usred parka još i danas stoji muzički paviljon, poznat kao Očićeva sjenica, u kojoj je austrijski vojni orkestar za nedjeljne šetnje svirao posjetiteljima parka, a za važnijih blagdana, u ranu zoru, svirao budnice.

Kamena spomenica

Usred Topuskog postoji stijena na kojoj su, prije više od 200 godina, znameniti gosti započeli urezivati svoje inicijale i poruke, ostavljajući tako pisani trag o posjetu ondašnjem mondenom kupalištu.
Mekana stijena, pogodna za obradu, krije stotine imena i inicijala urezanih pažljivo, filigranskom preciznošću, a tek nekolicina autora danas je poznata. Na samom vrhu stijene koju danas zovu Kamena spomenica, pukovnik Ivan Nestor, zapovjednik Prve banijske pukovnije u Glini, urezao je 1818. svoje ime, ukrasio ga u kamenu isklesanim lišćem te najvjerojatnije postao začetnikom toga neobičnog spomenara.
Nešto kasnije, odmah ispod njega, i ban Josip Jelačić urezuje svoje inicijale, a dalje slijede stotine drugih imena, inicijala i poruka, urezanih ornamenata, srdaca i cvjetova.

Park Opatovina

Park Opatovina u Topuskom više je puta, u okviru akcije Zeleni cvijet, proglašen najljepšim parkom u Sisačko – moslavačkoj županiji, a da mu je 2006. godine dodijeljena titula drugog najuređenijeg parka u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Sve je počelo još početkom 13. stoljeća kada je kralj Andrija II dao sagraditi samostan s crkvom i predao ga na upotrebu francuskim cistercitima koji su ovdje stolovali gotovo 400 godina, sve do najezde Turaka. Već tada, oko samostana su zasađena prva stabla, a početkom 19. stoljeća, po nalogu Austrijskog cara Franje I, za njegove posjete Topuskom 1818. nastaje planski zasađen park. Cijelim prostorom dominiraju ostaci gotičkog portala crkve Blažene Djevice Marije, jedino što je do danas preostalo od samostana i crkve. Park Opatovina obiluje rijetkim stablima, posebnim vrstama tulipanovca i četinara, a u njegovoj dubokoj hladovini, po brižljivo njegovanim stazama, već stotinama godina posjetitelji ljekovitog kupališta u Topuskom uživaju u šetnjama i odmoru.

Turska kosa

Lokalitet smješten kraj Topuskog kontinuirano se istražuje više od 30 godina.
Brojni dokazi nedvojbeno potvrđuju da su ove prostore naseljavali Kolapjani, plemena uz rijeku Kupu, a Turska kosa najveće je svetište odavde pa sve do grčke Olimpije. Za sada je ovdje obrađeno 25 grobova, pronađeno je svetište sa oko 600 idola, veliki tkalački stan ( izložen u karlovačkom muzeju) i ukopane peći za taljenje rudače.
Poslijednje, senzacionalno otkriće koje je odjeknulo u cijelom svijetu, dogodilo se nedavno, 2009. godine kada je pronađen grob sa ljudskim ostacima. Sadržaj je restauriran u Arheološkom institutu Rimsko – Germanskog središnjeg muzeja u Maintzu gdje je potvrđeno da je u bogatom grobu sahranjena žena. Njeno oglavlje jedinstveno je u svijetu jer ima dva roga ispletena od metalnih ukrasa i okićena jantarnim i staklenim perlama. Znanstvenici pretpostavljaju da je riječ o poglavarici ili princezi iz starijeg željeznog doba.

Nikolino brdo

 

Na 184 m n/v, 50 m više od samog mjesta Topusko. Brdo je nastalo tijekom ledenog doba (glaciale). Ovdje su pronađeni fosili okamenjenog drveta. Zabilježeno je oko 100 vrsta različitih biljaka. Bogata zajednica hrasta i graba od kojih ističemo mamutovac (sekvoja) kojem je postojbina Kalifornija, a u Europu je donesen 1853.

Smatra se da je na Nikolinom brdu postojao utvrđeni grad s crkvicom Sv. Nikole i da je u njemu često boravio ugarsko – hrvatski kralj Andrija II. Danas na tom mjestu stoji vila Zelengaj. Prve šetačke staze uredio je pukovnik I. Glinske regimente Ivan Nestor kojeg se smatra “pravim ocem Topuskog”. Uz šetačke danas se tu nalaze i trim staze.

Sunčani sat

Svega nekoliko metara od glavnog raskrižja u Topuskom, ispod Nikolinog brda, stoji neugledan kameni stup na koji se nitko nikada niti ne osvrne, a prije više od 150 godina, Topušćani su, pogledom na njega, uvijek znali koliko je sati. Kamena sunčana ura prestala je “kucati” kada su oko nje prije pedesetak godina narasla stabla i tako bacila sjenu, pa je od tada zapuštena, napuštena i potpuno zaboravljena.
Nedavnim krčenjem stabala sunce je ponovo obasjalo stari i precizni kronometar pa je ovaj vrijedan spomenik kulturne baštine spreman za obnovu.

Sofijina kada

Ostaci kade za kupanje u kojoj se kupala supruga bana Jelačića za vrijeme boravka u tzv. Banskoj palači.
Nalazi se u sklopu Bistrih izvora između Nikolinog brda i Babić brijega. 1818. tu postoji drvena zgrada da bi po dolasku Josipa Jelačića 1842. za zapovjednika I. Glinske pukovnije sagrađena nova jednokatnica. 1818. se, također, gradi kavana Zdravljak s plesnom dvoranom u povodu dolaska cara Franje II i njegove supruge Karoline.
Do 1940. tu se nalaze kupališne zgrade, bazen i Banska palača. 1943. godine povodom bombardiranja Topuskog sve zgrade su uništene, a od Zdravljaka su ostale samo stepenice koje se i danas vide. Sofijinu kadu je izgradio Felbinger povodom dolaska grofice Sofije Jelačić u Topusko. Sofija je bolovala od reumatoidnog artritisa. Kažu da je iz kočije izašla u nosilima da bi 40 dana kasnije otvorila časnički bal u Topuskom.

Topusko vrela

Osim dobro poznatih izvora termalne vode koju su itekako koristili Rimljani, a prije njih i plemena Kolapjana, Kelta i Japoda, Topusko je poznato po brojnim izvorima hladne i pitke vode. U neposrednoj blizini ondašnjeg ljekovitog kupališta uređena su tri vrela na kojima putnici namjernici i gosti Topuskog za vrućih ljetnih dana gase žeđ i predahnu od šetnje.
Jelačićevo vrelo izgrađeno je krajem 19. stoljeća u šumarku sela Velika Vranovina, nešto više od 2,5 kilometara od Topuskog, pa je put do ovog izvora prava poslastica za ljubitelje šetnje. Vrelo je često posjećivao zapovjednik Glinske pukovnije, Josip Jelačić, koji je znao satima uživati u hladovini vrela uz šum bistre, izuzetno hladne vode. Zbog njegovih čestih posjeta, lokalno stanovništvo ovaj izvor prozvalo je Jelečićevo vrelo i naziv se zadržao sve do danas.
U drugoj polovici 19. stoljeća, na uspomenu i čast svoga oca, Ivana Benka ondašnjeg zapovjednika Prve banske pukovnije, njegov sin Antun dao je urediti izvor hladne i pitke vode i sve obzidao kamenom na kojemu je dominiralo veliko raspelo. Još i danas, gotovo 200 godina kasnije, na velike crkvene blagdane lokalno stanovništvo zna položiti bukete cvijeća.

Na kraju staze parka Opatovina poznati je Napoleonov graditelj Mollinary 1877. godine sagradio vrelo za koje se, sve do danas, uvriježilo ime samog graditelja. Ovaj izvor pitke i nadasve hladne vode, u sjeni stoljetnih stabala, vrlo je popularno mjesto za odmor i gotovo svakodnevno ga posjećuju posjetitelji, gosti i pacijenti Top – Termi i Lječilišta Topusko.

Izvor: top-terme.hr
Foto: Topnet Topusko,  top-terme.hr