Posjetili smo šestu po redu izložbu električnih, hibridnih i solarnih vozila, u kojoj su sudjelovali profesori i učenici hrvatskih strukovnih škola te škola iz Slovenije i BiH te jedna ekipa Fakulteta elektrotehnike iz Osijeka.
Na izložbi, osim električnih i hibridnih vozila, svoja vozila predstavili su i uvoznici te zastupnici električnih i hibridnih vozila u Hrvatskoj.
Stevče Arsoski, voditelj i organizator projekta istaknuo je kako ovakva vrsta manifestacije ne postoji nigdje u svijetu te podjelio s nama svoje oduševljenje napretkom učenika Tehničke škole Sisak.
Vidi li se napredak u konstrukciji vozila ove godine?
Napredak je veliki budući da ima nekoliko ekipa koje rade drugu generaciju. Čim se radi o drugoj generaciji to znači da su učenici i mentori napravili jedan iskorak u tehnologiji i u primjeni nekih novih saznanja koja su možda vidjeli s neke predhodne utrke kod nekih drugih ekipa, što i je smisao svega, dijeljenje znanja koje je netko uložio u izradu solarnih automobila.
Možete li usporediti ovu utrku s nekom u Europi ili svijetu?
Utrka solarnih automobila ovog tipa, učenika srednjih škola, ne postoji nigdje na svijetu. Ono što postoji su utrke solarnih automobila iza kojih stoje studenti, a najpoznatija takva utrka održava se u Australiji.
Kojim parametrima ocjenjujete bolide?
Kod izrade solarnih automobila zadane su dvije kategorije; spomenuo bi kategoriju zadanog stila, stil koji je potekao od prve serije odnosno 2012./2013. kada sam napisao projekt koji je financirala EU. Zadani fotonaponski moduli minimalne površine oko tri kvadratna metra bez obzira na iskoristivost, snaga pogonskog motora oko 1,5 kW te može biti sa 3 ili 4 kotača, akumulatori mogu biti bilo koji ali ne smiju biti lakši od 80 kg.
Što je novo u utrci 2018.?
Svakako bi napomenuo da novost je veliki broj ekipa, veliki broj interesnih škola. Konkretno 17 srednjih škola i 7 škola koje su nam gosti te imaju namjeru sudjelovati iduće godine sa svojim automobilima.
Imali smo vozila iz Fancuske, ove godine iz Slovenije i BiH, hoće li se u buduće suradnja širiti i s ostalim zemljama i koga biste voljeli ugostiti?
Započeli smo s ekipom iz Francuske međutim na žalost ta je ekipa izašla iz školskog sustava i svi su redom studenti, pa je tako stala i naša suranja. Ove godine imamo spomenutu ekipu ih Bosne i Hercegovine i tradicionalno već Slovenije jer su nam oni partnerska škola iz Krškog. Naša želja je okupiti sve države koje su iz šire regije. Budući da je to dosta atraktivno i zanimljivo, Sisak postaje središte takve potencijalne industrije.
Govorili se o svemirskoj tehnologiji kao novom smjeru u obrazovanju. Primjenjuje li se već u školi i u kojoj mjeri?
Mi konkretno u nastavi provodimo to već par godina zato što su to vrlo zanimljivi pokusi i eksperimenti koji su dobri i zanimljivi za učenike a to je ujedno i uvod u ovaj dio svemirske industije koji će nas zahvatiti za jedno pet do deset godina. Hrvatska ima veliki broj stručnjaka u svemirskoj tehnologiji i mnogi od njih rade recimo u NASA-i. Pokuse provodimo od 2006. godine vezano za ionske letjelice, u to vrijeme to je bio 356. pokus u svijetu. Ove godine smo opet pokrenuli isti proces s učenicima.
Po Vašem mišljenju može li Hrvatska pratiti korak s inozemstvom u vidu boljeg obrazovanja i pružanja prakse našim učenicima, kako ne bi morali odlaziti u Bolonju i najavljenu Bragu?
Mislim da odlazak u strane zemlje koje su tehnološki trenutno bolje od nas, doprinosi boljem razvoju učenika. Vide primjenjenu tehnologiju iz dalje perspektive, žive tri tjedna samostalno, idu na posao a osim stručnih vještina stječu ono što je sada ‘in’ u svijetu a to je komunikacijske vještine koje se nalaze na drugom ili trećem mjestu u nekoj hijerarhiji a znanje činjenica je na desetom. Kao škola ćemo i dalje provoditi prakse u inozemstvu jer učenici stječu iskustva, znanja i kompetencije. Smatram da u Hrvatskoj treba više ulagati u obrazovanje, reformama ne možemo ništa postići, potrebna nam je novčana podloga koja bi morala biti u razini Finske. Naše srednje škole rade izuzetno dobro i kvalitetno i kako sam napomenuo ovakvih programa na srednjoškolskoj razini nema nigdje u svijetu.
I na kraju moja jedina želja je da moji učenici uvijek budu jedan korak, jednu stepenicu bolji i viši od svih u Europi i svijetu.