Ova poprilično neugodna i iznimno neizvjesna situacija s koronavirusom sve nas je zatvorila na neko vrijeme u naše domove i preko noći nam promijenila sve one male i velike rituale koji su činili život ispunjenijim.
Ako ćemo biti iskreni, jedan od takvih „rituala“ je i trening mladih sportaša. Još do jučer nije bilo dječaka ili djevojčice koji nisu bili uključeni u neki sport ili slobodnu aktivnost. Odluka kojom se djeci „zabranilo“ treniranje naljutila je mnoge, međutim neki su u ovome dobili mogućnost da po prvi puta uistinu vide kako to njihovo dijete igra rukomet ili nogomet, pleše ili pjeva na mikrofon.
Ako se provozate ili prošetate po gradu u blizini školskih igrališta vidjet ćete „malog“(sina) i „velikog“(tatu) sportaša- jednog kako trči i zabija, a drugog kako se drži za stativu i traži zraka. Neće im trebati dugo da u sklopu praznika koji dolaze dođu i do dugo tražene kondicije i snage za odraditi trening do kraja, kako oni mali tako i oni nešto veći i stariji.
Stariji ljudi vole reći kako u svemu treba pronaći nešto dobro, jer je najlakše stalno kritizirati i negodovati.
I onda, što čekate? Obucite trenirku, stare tenisice i obiđite neke od školskih igrališta. Ako je vaše dijete preveliko ili ga je sram da vas vide zajedno, na nekom od terena sigurno će se naći još poneki tata koji će drage volje s vama odigrati jedan na jedan i iskoristiti dan do kraja.
Izvor: F. I.
