I. Uvod
II. Etika heavy metala
1. Što je heavy metal
2. Etika metalaca
III. Moralne poruke heavy metal glazbenika
1. Black Sabbath
2. Ozzy Osbourne
3. Iron Maiden
IV. Zaključak
V. Popis literature
Kad netko spomene heavy metal, većini ljudi (pogotovo konzervativcima) digne se kosa na glavi. To se događa zbog predrasuda koje imaju prema ovoj vrsti glazbe. Najviše im smeta glasnoća i brzina izvođenja skladbi, ali i riječi pjesama. Takvi kritičari glazbu smatraju izuzetno agresivnom i divljom te tvrde da ona izaziva nasilje, pogotovo među mladima. Tekstove smatraju lošima jer su navodno previše pesimistički, no ja bih ih radije nazvao iskrenima i zaista realnima.
Neke konzervativne katoličke udruge idu toliko daleko da heavy metal poistovjećuju sa sotonizmom i sotonskim ritualima, što nam svjedoči sljedeći opis britanske grupe Black Sabbath: „Ime daje ono što obećava: sa svojim novim scenskim nastupom, u kojem je teška rock-glazba popraćena crnim misama, prizivanjem đavla i kultom vještica, ova se grupa razvila u prototip i utjelovljenje ‘okultnog rocka’…“[1] Osim ovoga, imamo i ne tako davni primjer, kada se digla velika buka oko gostovanja američkog sastava Marilyn Manson u pulskoj Areni. To je otišlo toliko daleko da je udruga KUMI[2] na dan koncerta organizirala cjelonoćno bdijenje za spas hrvatskih duša, pogotovo onih koji nazoče koncertu.
Je li heavy metal zaista tako opasan za psihičko, duhovno i moralno zdravlje svijeta? Nekako sumnjam u to. Taj glazbeni pravac ima prilično izražen svoj nepisani kodeks kojeg se pridržavaju gotovo svi glazbenici, ali i obožavatelji te vrste glazbe. Istina, neki dijelovi tih nepisanih pravila nisu u skladu s ustaljenim etičkim normama, no znači li to nužno da zato griješe? Mafijaški zakon šutnje, tzv. „Omerta“, daleko je od općeprihvaćenih normi, no nitko ne može negirati njihov snažno izražen sustav vrijednosti.
Važno je napomenuti da veliki broj heavy metal pjesama sadrži i te kako snažne moralne poruke. Ovaj rad pokušava upozoriti čitatelja na te poruke, kako bi uvidio i drugu stranu heavy metal glazbe. Naravno ne ćemo moći razmotriti sve pjesme, no pokušat ćemo na nekom uzorku prikazati da metal i nije takav kakvim ga se vrlo često pokušava prikazati.
Naravno, kao i u svemu drugome, i u heavy metalu postoje određene iznimke, tj. „loše“ i „negativne“ pjesme, no njih ćemo u ovom tekstu zanemariti. Ionako postoji mnogo ljudi (kao npr. spomenuti gospodin Bäumer) koji se trude napisati što veći broj knjiga i članaka protiv rock glazbe i heavy metala.
Što je „heavy metal“?
„U početku bijaše samo tajanstveno prostranstvo noćnog neba i nepoznatog. Tamo, u uznemirujućem ništavilu, kovitlale su se nerazjašnjene tajne povijesti, oživljene silama drevnima poput civilizacije same – sve je bilo u dimu, srebrnasto, puno vjere, i tamno. Te su snažne struje često mirovale zaboravljene i pitome dok ratovi, krize i tjeskoba ne bi izazvali njihovu strašnu moć. Nisu imale svog zvuka ni određenja sve dok ih nije zarobilo i pokorilo otkrivenje Black Sabbatha – mudrih nevinih začetnika heavy metala.“[3]
Ovaj odlomak prilično vjerno dočarava što je heavy metal. To je svojevrstan složeni vrtlog neuroze i žudnje, želja da se „pojača“ i spasi rock glazba koja je bila u procesu urušavanja; to je buntovni način izražavanja poslijeratne generacije. Heavy metal je također i svojevrsni inat hippy pokretu i zabavnim pjesmicama 60-ih i 70-ih. Njihov gotovo dječji optimizam i sladunjavu ljubavnu poeziju zamijenili su realističkim pesimizmom i socijalnim temama. Dok se većina njihovih popularnih suvremenika držala tema „poljubila me, ostavila me“, heavy metal glazbenici su pjevali o djeci bez očeva i izopačenosti svijeta.[4]
U samom nazivu ovog glazbenog smjera termin „heavy“ označava ono što je obilježeno moćnim ugođajem, dok se pojmom „metal“ označavala nesalomljiva tematska snaga koja osigurava napetost i nesputanu emociju.[5]
Osim spomenutog bunta i inata te socijalne tematike u pjesmama, novostvoreni etički kodeks metalaca obuhvaća i apsolutnu pobunu protiv postojećih društvenih normi. U ono vrijeme bilo je uobičajeno da muškarci imaju kratko ošišanu kosu i podrezanu bradu. Već su članovi grupe The Beatles svojim frizurama izazvali zgražanje javnosti, a metalci su javnost šokirali: imali su izrazito dugu raščupanu kosu, neobrijanu, često isto dugu bradu, a neki bak velike brčine. Takvim su izgledom protestirali protiv zastarjelosti društva i njegovih normi.
Odjeća kakvu je u svijet metala uveo sastav Judas Priest zadržala se, kao obilježje metalaca, do današnjih dana. Oni su nosili crne hlače (pogotovo kožne) i crne majice, često ukrašeno zakovicama i lancima. Na taj su način vizualizirali moć heavy metal glazbe, ali i pokazivali svoju spremnost na borbu za svoja uvjerenja. Također je uvelike popularizirano tetoviranje i stavljanje piercinga po tijelu. Oboje se može usporediti s drevnim ratničkim običajima primitivnih naroda (slikanje po tijelu ratničkim bojama kod američkih Indijanaca i australskih aboridžina te ukrašavanjem tijela bušenjem kod plemenâ Hutu i Tutsi[7]).
Spomenimo još i „sveti trio“ heavy metalaca. To je već svima dobro poznata parola: seks, droga i rock&roll! Ova parola je često na meti mnogih kritika, a zbog nje najviše kritiziraju i cjelokupni heavy pokret. No, ona na najizravniji mogući način pokazuje liberalnost metalaca i njihovu želju da jednom za svagda stanu na kraj svakom mogućem konzervatizmu.
Takvim ponašanjem, kao i, već spomenutim, veoma upadljivim izgledom, metalci najlakše privlače pozornost na sebe, a tako i na svoju politiku i etički kodeks modernoga doba.
U ovom poglavlju zavirit ćemo u unutrašnjost pjesama nekih poznatijih heavy metal sastava. Koje su to poruke koje nam žele prenijeti glazbenici ovog „agresivnog“ smjera? Na što nas to upozoravaju?
Kao primjer uzet ćemo dva velika sastava, Black Sabbath i Iron Maiden, i solo izvođača Ozzyja Osbournea jer oni čine prototip heavy metala. Najviše govora će biti o Black Sabbathu jer oni kao oci metala zaslužuju najviše mjesto u bilo kojem govoru o toj vrsti glazbe
Black Sabbath
Black Sabbath su britanski sastav koji su početkom 1960-ih, pod nazivom The Polka Tulk Blues Band, osnovala četiri prijatelja: Frank Anthony „Tony“ Iommi (gitara), John Michael „Ozzy“ Osbourne (vokal), Terence Michael „Geezer“ Butler (bas gitara) i William Thomas Ward (bubnjevi). 1967. godine mijenjaju ime grupe u Earth, da bi 1969. pod utjecajem filma strave uzeli ime Black Sabbath, s kojim su se i proslavili.[8]
Njihov prvi album, „Black Sabbath“, ugledao je svjetlo dana 13. veljače 1970. godine, što se smatra službenim početkom heavy metala.
Već na prvom albumu ovaj metal sastav pokazuje zbog čega je nastala njihova glazba takva kakva jest. U pjesmi „Wicked World“[9] oni pjevaju o ironiji i problemima svijeta. Govore o ljudima koji mirno idu na posao zaraditi za kruh, dok ljudi preko mora broje svoje žrtve, čime se referira na rat u Vijetnamu. Nadalje, ironično spominju važnost političarova posla: on mora odlučiti tko će otići i umrijeti. Zadnja dva stiha govore o surovoj realnosti: dijete plače zbog teškoće života, ne znajući tko mu je otac.
Na drugom studijskom albumu, Sabbath proširuje tematiku pjesama izravno na rat i američku politiku, govori o psihičkom stanju osoba s PTSP-om, oplakuju se zla ovisnosti i nuklearni rat. Naslovna pjesma je „War Pigs“[10] što u prijevodu znači „ratne svinje“.[11] To je kataklizmička proturatna himna koja optužuje političare da mlade i siromašne šalju na obavljanje prljavog posla u ime financijskih državnih interesa.
U pjesmi „Iron Man“[12] govori se o emocionalnom šoku koji je uzrokovan ratom. Traumatiziranog čovjeka se uspoređuje s robotom jer ne pokazuje nikakve emocije. Već prvi stih postavlja pitanje: „Je li poludio“? Na prvi pogled se ne zna je li živ ili mrtav niti ima li uopće ikakvih misli u njegovoj glavi. Ljudi ga ignoriraju, okreću glave. To sve dovodi do psihotične reakcije kod dotičnoga; on se budi iz svoga polusna te kreće u osvetnički pohod.
Znanstveno fantastični film ili realnost? Sjetimo se samo slučajeva kad naši traumatizirani branitelji dožive psihički slom.
Pjesma „Eletric Funeral“[13] savršeno opisuje stravične posljedice nuklearnog rata. Bljesak na nebu pretvara kuće u svinjce, a ljude u glinu. Sunce se tali, mjesec slabi, požari bijesne; sve nalikuje na električni sprovod na lomači. Za sve te posljedice kriv je, naravno, čovjek.
„Hands of Doom“[14] govori o životu narkomana. Sve je počelo u Vijetnamu kada je prvi put uzeo drogu kako bi lakše izdržao kaos oko sebe. Kasnije je uzimao pilule za smirenje kako bi izbio slike iz glave. To postaje preslabo pa sve više koristi iglu, dok mu tijelo i um polako propadaju. A on se već toliko približio smrti da nema povratka.
U svojoj raznolikosti, Black Sabbath daju prostora i religioznim temama. Pjesma „After Forever“[15] govori o zaboravljenosti Boga u moderno vrijeme. Pisana je u obliku kritike autora nekom neodređenom ne-vjerniku. Na početku nalazimo pitanja: „Jesi li razmišljao o svojoj duši, može li se ona spasiti? Ili misliš da ćeš nakon smrti jednostavno ostati u grobu?“ Kritizira se činjenica da je Krist postao samo ime koje se nekada pročitalo u školi. Za takvo stanje kriv je strah od ismijavanja modernog profanog društva. Na kraju autor zaključuje da su takvi ljudi, poput onoga kome je pjesma upućena, razapeli Krista te se boji da je za njega i njegovu dušu prekasno.
Naravno, postoji još cijeli niz Sabbathovih pjesama koje imaju snažnu poruku. Spomenimo još samo neke: „Children of the Grave“, „Lord of This World“ i „Into the Void“ s albuma Master of Reality. Sve tri govore o pokvarenosti svijeta. Na albumu Volume 4 nalazimo dvije pjesme s porukama: „Snowblind“, koja govori o problemu kokaina, i „Cornucopia“, koja opisuje koliko je jeftin čovjekov život u današnjem svijetu.
Spomenimo još samo pjesmu „Children of the Sea“[16] koja uništavanje okoliša oplakuje iz perspektive umirućeg planeta. Ova pjesma pripada eri Black Sabbatha nakon odlaska Ozzyja Osbournea, kada na njegovo mjesto dolazi Ronald James Padovana, poznatiji kao Ronnie James Dio.
.
Ozzy Osbourne
Nakon odlaska iz Black Sabbatha 1980. godine, Ozzy je osnovao svoj vlastiti sastav pod nazivom Blizzard of Ozz.[17] Nastavivši tradiciju započetu u Sabbathu, Ozzy je nastavio s brzom i moćnom glazbom, ali i s odličnim tekstovima.
Već na prvom samostalnom albumu objavljuje pjesmu „Crazy Train“[18] u kojoj se život uspoređuje s jurećim vlakom. Poruka pjesme je veoma jasna iz sljedećih stihova: „Ludo, ali tako to ide / Milijuni ljudi živi poput neprijatelja / Možda nije prekasno / Naučiti voljeti i zaboraviti mrziti.“
Na istome albumu donosi kultnu pjesmu „Suicide Solution“[19], posvećenu tragičnoj smrti prijatelja Bona Scotta[20]. Pjesma govori o alkoholu, upozoravajući „iz prve ruke“ opasnosti od opijanja.[21] Da bi istaknuo svoju anti alkoholnu kampanju, bivši alkoholičar Ozzy kasnije piše još jednu pjesmu, „Demon Alcohol“[22], u kojoj iz aspekta alkohola govori čovjeku što će mu sve učiniti.
Ozzy je, kao i u godinama Sabbatha, jako usmjeren na govor protiv rata. Tu tematiku nalazimo u brojnim njegovim pjesmama: „Thank God for the Bomb“, Killer of Giants“[23], „Fire in the Sky“, „Hero“[24]. Također i na njegovom posljednjem albumu imamo pjesmu „Black Rain“[25] koja govori protiv aktualnog rata u Iraku.
Bilo bi dobro priču o Ozzyju zaključiti spominjanjem jedne od najiskrenijih njegovih pjesama, „Revelation (Mother Earth)“[26]. Ta pjesma je pisana u obliku molitve u kojoj Ozzy moli Majku Zemlju oproštenje za sva zla koja joj ljudi nanose.
.
.https://www.youtube.com/watch?v=LCCiwPEdEpg
Iron Maiden
Iron Maiden je britanski sastav osnovan u Londonu 1976. godine. Osnivači su bili pjevač Paul Di’Anno, gitarist Dave Murray, basist Steve Harris i bubnjar Doug Sampson[27]. Danas je na mjestu pjevača Bruce Dickinson (član od 1981.), a na mjestu bubnjara Nicko McBrain (član od 1982.). Iron Maiden se smatra jednim od bendova koji su pokrenuli Novi val britanskog heavy metala[28].
Moralna tematika njihovih pjesama počinje objavljivanjem „Hallowed Be Thy Name“[29]. To je potresna priča o zadnjim trenucima jednog osuđenika na smrt. Dodatnu jačinu pjesmi daje činjenica da je ispjevana u prvom licu. Na istom albumu nalazi se i pjesma „Run to the Hills“ koja govori o dolasku bijelaca u Ameriku i o njihovom teroru koji su vršili nad domaćim Indijancima.
Pjesme „The Trooper“[30] i „Aces High“[31] govore o vojnicima za vrijeme rata, iz kuta doživljaja samoga britanskog vojnika. U prvoj je glavni protagonist pripadnik pješadije, a u drugoj pripadnik Britanskog kraljevskog zrakoplovstva.
Na kraju bih čitatelju htio skrenuti pozornost na album Seventh Son of the Seventh Son[32], koji je u potpunosti „prošaran“ mistikom, moralno-etičkim porukama i snažno izraženom filozofijom.
.
Kao što smo vidjeli, heavy metal ima svoj etički kodeks. Ponekad se može činiti čudnim i ekstremnim, no on postoji. Nitko ga ne može negirati, kao što se ne može negirati činjenica da je veliki broj heavy metal pjesama prožeto moralnim porukama.
On najranijih dana heavy metal glazbenici su htjeli svoje poruke prenijeti svijetu jer su ih smatrali ispravnima. Možda je i to jedno od objašnjenja zašto sviraju tako glasnu i brzu glazbu. Jednostavno, htjeli bi biti zamijećeni. I htjeli bi da se njihove poruke čuju…
.
Popis literature
Knjige:
- Baümer, Ulrich, Hoćemo samo tvoju dušu. Rock scena i okultizam, HKZ „MI“ – Euroliber, Zagreb, 1998.
- Christe, Ian, Urlik zvijeri. Potpuna povijest heavy metala, Naklada Ljevak, Zagreb, 2008.
- Gall, Zlatko, Velika svjetska rock enciklopedija, Slobodna Dalmacija, Split, 2005.
- Rosen, Steven, Black Sabbath, Sanctuary, London, 2002.
Glazbeni albumi:
- Black Sabbath, Black Sabbath, 1970.
- Black Sabbath, Heaven and Hell, 1980.
- Black Sabbath, Master of Reality, 1971.
- Black Sabbath, Paranoid, 1971.
- Iron Maiden, Piece of Mind, 1983.
- Iron Maiden, Powerslave, 1984.
- Iron Maiden, Seventh Son of the Seventh Son, 1988.
- Iron Maiden, The Number of the Beast, 1982.
- Ozzy Osbourne, Black Rain, 2007.
- Ozzy Osbourne, Blizzard of Ozz, 1980.
- Ozzy Osbourne, No Rest for the Wicked, 1989.
- Ozzy Osbourne, The Ultimate Sin, 1986.
[1] Ulrich Bäumer, Hoćemo samo tvoju dušu. Rock scena i okultizam, HKZ „MI“ – Euroliber, Zagreb, 1998., str. 9
[2] Kršćanska udruga mladih Istrijana
[3] Ian Christe, Urlik zvijeri. Potpuna povijest heavy metala, Naklada Ljevak, Zagreb, 2008., str. 1
[4] Usp.: Ian Christe, op. cit., str. 5
[5] Usp.: ibid., str. 10
[6] Pojam „metalac“ označava sve poklonike heavy metala; kako heavy glazbenike, tako i njihove obožavatelje.
[7] Plemena koja žive u Ruandi. Česti sukobi ovih plemena dovode do neprestanog građanskog rata u toj afričkoj državi.
[8] Usp.: Steven Rosen, Black Sabbath, Sanctuary, London, 2002.
[9] Black Sabbath, Wicked World, Black Sabbath, 1970.
[10] Black Sabbath, War Pigs, Paranoid, 1971.
[11] Epitet se odnosi na američke političare i generale.
[12] Black Sabbath, Iron Man, Paranoid, 1971.
[13] Black Sabbath, Eletric Funeral, Paranoid, 1971.
[14] Black Sabbath, Hands of Doom, Paranoid, 1971.
[15] Black Sabbath, After Forever, Master of Reality, 1971.
[16] Black Sabbath, Children of the Sea, Heaven and Hell, 1980.
[17] Usp.: Zlatko Gall, Velika svjetska rock enciklopedija, knjiga II. (G-P), Slobodna Dalmacija, Split, 2005., str. 256
[18] Ozzy Osbourne, Crazy Train, Blizzard of Ozz, 1980.
[19] Ozzy Osbourne, Suicide Solution, Blizzard of Ozz, 1980.
[20] Pjevač australske grupe AC/DC, tragično preminuo 20. veljače 1980. godine. Usp.: Zlatko Gall, op. cit., knjiga I. (A-F), str. 11
[21] Sličan sistem pjesme kao kod Sabbathove „Hands of Doom“.
[22] Ozzy Osbourne, Demon Alcohol, No Rest for the Wicked, 1989.
[23] Ozzy Osbourne, Thank God for the Bomb, Killer of Giants, The Ultimate Sin, 1986.
[24] Ozzy Osbourne, Fire in the Sky, Hero, No Rest for the Wicked, 1989.
[25] Ozzy Osbourne, Black Rain, Black Rain, 2007.
[26] Ozzy Osbourne, Revelation (Mother Earth), Blizzard of Ozz, 1980.
[27] Usp.: Zlatko Gall, op. cit., knjiga II. (G-P), str. 74
[28] „New Wave Of British Heavy Metal“ – NWOBHM. Usp.: Ian Christe, op cit. Str. 36.
[29] Iron Maiden, Hallowed Be Thy Name, The Number of the Beast, 1982.
[30] Iron Maiden, The Trooper, Piece of Mind, 1983.
[31] Iron Maiden, Aces High, Powerslave, 1984.
[32] Iron Maiden, Seventh Son of the Seventh Son, 1988.
Ivan Sklizović
