Biskupiji vraćen dio crkvenih knjiga


Republika Hrvatska vratila je Sisačkoj biskupiji dio crkvenih matičnih knjiga oduzetih nakon Drugog svjetskog rata. U prostorima Sisačko-moslavačke županije, u srijedu 11. ožujka, zapisnik o primopredaji potpisao je sisački biskup Vlado Košić, a nazočili su i generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, župan sisačko-moslavački Ivo Žinić sa zamjenicima te Silvija Desić Basarić, priv. pročelnica Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove Sisačko-moslavačke županije. Ovim činom Biskupiji je Ured državne uprave županije vratio 103 matične knjige krštenih, umrlih i vjenčanih.

Tom prigodom župan Žinić je istaknuo kako je ovo samo nastavak dobre suradnje između Biskupije i Županije te je podsjetio kako se knjige vraćaju temeljem sporazuma koji je sklopljen 2005. godine između Vlade RH i Hrvatske biskupske konferencije. „Ove su se knjige nalazile u matičnim uredima: Sisak, Sunja, Kutina, Popovača, Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Dvor, Glina i Topusko. Crkvi je vraćeno i 76 drugih evidencija, parica i kazala, koje su sastavni dio ovih knjiga koje su oduzete za vrijeme komunističkog režima“, rekao je župan i dodao kao je nažalost trebalo 30 godina od nastanka hrvatske države da te knjige budu vraćene tamo gdje im je mjesto.

Sisački biskup Vlado Košić izrazio je zadovoljstvo i zahvalu za ovu predaju knjiga koje su bile nasilno otete iz župa s područja današnje Sisačke biskupije. „Župnici i Crkva općenito kroz ove matice i spomenice, na neki način, bili su čuvari hrvatske povijesti i drago mi je da će se one sada vratiti vlasnicima. Začuđuje kako je dugo taj proces u Hrvatskoj trajao, da se prepoznaju oni koji su stvarali te dokumente“. Biskup je podsjetio i na otetu crkvenu imovinu nakon Drugog svjetskog rata koja još uvijek nije vraćena, ali i na veliku nepravda nanesenu svim Zrinjanima, onima koji su kao djeca preživjeli strahotu srpsko-partizanskog zločina, kao i njihovim nasljednicima, jer im nasilno konfiscirana imovina, njihovi pradjedovski posjedi i okućnice koji su do 9. rujna 1943. bili njihova rodna ognjišta i domovi, do danas nisu vraćeni.