Još jedna lijepa priča o mladim, darovitim i uspješnim ljudima našega grada.
Oni čine da se svi osjećamo bolje. Oni su budućnost kojoj se radujemo. Danas nam je to potrebno više nego ikada.
Nije sve sivo, tužno i beznadno. Grad čine ljudi, a naš je grad pun prekrasnih, mladih i talentiranih osoba.
Današnja gošća našega portala dokaz je prethodnoj tvrdnji. Ona je studentica, ali i još puno toga. Svakako zaslužuje vrijeme i prostor da nam se svima predstavi. Ona je Barbara Štimac, naša mlada sugrađanka.
Za početka nam se kratko predstavi. Tko je zapravo Barbara Štimac?
Moje ime je Barbara. Trenutno sam u ulozi studentice druge godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Uz tu, glavnu ulogu, također sam i u ulozi mlade kantautorice, članice studentske udruge Ekonomska klinika, zaposlenice Crvenih nosova, a dobra sam i u obožavanju sunca, kuhanja i čitanja.
Paralelno s osnovnoškolskim i srednjoškolskim obrazovanjem, pohađala si i glazbenu školu. Kako i kada si otkrila sklonost i ljubav prema glazbi? Kako je bilo pohađati dvije škole paralelno?
Kada pričam o ljubavi prema glazbi, gotovo sam sigurna da je ona bila dio mene od prvog trenutka kada sam uronila u ovo iskustvo života. Već u vrtiću sam pokazivala zainteresiranost i talent za melodiju, a to su i tete iz vrtića uvijek naglašavale. Glazbena škola bila je jedno od najljepših iskustava koje sam proživjela. U Glazbenoj školi upoznala sam najdivnije i najkvalitetnije profesore, a bogata prijateljstva koja su proizašla od tamo, još uvijek traju. Kroz tih 11 godina školovanja u dvije škole naučila sam kako biti samostalna i organizirati vrijeme na produktivan način. Naravno da je tu bilo puno odricanja, ima stvari koje sam zbog velike količine obaveza propustila, ali sva ta rana ustajanja i kasna lijeganja omogućila su mi da se trenutno bez ikakvih poteškoća neumorno bavim svime što želim, uz pomoć vještine organizacije vremena koju sam tada stekla.
Bila si članica Dječjeg zbora grada Siska „ Crescendo. Kakva si iskustva ponijela iz zbora?
Crescendo je, slobodno mogu reći, moja prva „prava“ ljubav, što se pjevanja tiče. Tamo sam spoznala koliki talent i ljubav imam za pjevanje, otkrila sam da je glazba za mene zaseban osjećaj – najljepši kada ju dijelim s drugima, Crescendo mi je omogućio prvo iskustvo snimanja pjesme u studiju, mnoštvo nastupa i ogromnu količinu znanja i vještina koje su mi kasnije pomogle u razvijanju vlastite pjevačke karijere.
Znamo da si snimila pjesmu i spot za nju. Kada i kako se to dogodilo?
Pjesmu „Čuvaj me“ napisala sam još sa 13 godina, ali objavljena je tek 2019. godine. Otkad sam napisala taj tekst i glazbu, čekala sam „pravi trenutak“ kako bih ju mogla pustiti u svijet. Početkom te godine počela sam konkretizirati svoj plan kako ću napraviti matricu, gdje ću snimiti vokale, tko će mi snimiti spot… Korak po korak, uz pomoć ostalih predivnih kreatora, kroz par mjeseci imala sam gotovu pjesmu. Mnogi misle da je to sve od mene, a ne znaju da neprestano radim na desecima pjesama koje čekaju taj „pravi trenutak“. Moram naglasiti da se jako veselim snimanju i objavljivanju svoje najdraže pjesme dosad i zaista se nadam da ću kroz par mjeseci uspjeti realizirati tu svoju veliku želju.
Danas si studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Kako teku studentski dani?
Iskreno, s obzirom na situaciju, jedva da teku. Ekonomski fakultet od početka pandemije nastavu održava online, što je već godinu dana. Svima nam to otežava studentske dane i osiromašuje iskustvo koje bismo trebali proživjeti u tih par godina studiranja. Iako ispite i druge obaveze rješavam u roku i oko toga nemam problema, jako mi fale ostale kolege iz klupa, pauze za kavu, ručanje u menzi i učenje u knjižnici. Zaista se nadam da će uskoro sve biti sve „po starom“.
Svima nam se dogodio potres. Ostala si bez doma u kome si živjela. Teško je stradala glazbena škola koju si godinama pohađala i koja ti je bila drugi dom. Kako si se nosila s time?
Razumijem kako neki ljudi neće shvatiti ovo što ću sada reći, ali gubitak glazbene škole kao da je bio bolniji od gubitka vlastitog doma. U zgradi Glazbene škole Frana Lhotke provela sam više od pola života i zaista osjećam da se, uz rušenje njezinih zidova i krova, srušio i dio mene. Ali moja glazbena, kao i uvijek nije odustala i trenutno provodi crowdfunding kampanju “Zajedno za glazbenu” , te se i na druge načine trudi vratiti glazbu u naš grad i vjerujem da će u tome i uspjeti. Svjesna sam da su tim razornim potresom svi pogođeni, bar na neki način. Materijalna šteta koja je nastala na mojoj zgradi i pritom natjerala sve stanare ju napuste, na neki način se može nadoknaditi, zato se ne bojim i vjerujem da ćemo ubrzo pronaći novi dom. No, šteta koja je nastala na duši mojih sugrađana zauvijek će na neki način biti ovdje i zato svima od srca želim puno mira i nade.
Što nam možeš reći o nagradi koju si dobila i uopće kako je došlo do nominacije. To je jedna krasna i poticajna priča. Podijeli ju s našim čitateljima.
EFZG Humanitarac predivan je projekt osmišljen od strane studenata sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, s ciljem nagrađivanja humanitarnog rada i doprinosa EFZG zajednice društvu. Kako sam, neposredno poslije potresa počela fizički volontirati u sabirnom centru, ali i aktivno putem svojih društvenih mreža prikupljati i dijeliti informacije o tome tko treba pomoć i tko ju nudi, netko je to prepoznao i odlučio nagraditi prijavom uz predivnu priču o mom volontiranju. Moja priča bila je jedna od 10 prijavljenih priča o humanitarnom radu, zatim se, pomoću glasova „publike“ probila u prve 3. Na kraju, od te 3, odabirom prodekana za studente našeg fakulteta, osvojila je prvo mjesto, čime sam postala Najhumanitarka EFZG-a 2021. godine. Iako mi nagrada znači neizmjerno puno, više od same nagrade cijenim to što su ljudi zaista prepoznali moju požrtvovnost i potakli me da vjerujem da se dobro dobrim vraća!
Odakle želja za volontiranjem, što ti ono znači i donosi?
Želja za volontiranjem kod mene proizlazi iz nekog nepresušnog izvora, kojeg vjerujem da svatko ima, ali možda nije svjestan. To je jednostavno „jače od mene“ i potreba za pomaganjem ljudima koji moju pomoć trebaju, snažnija je od bilo kakvog očekivanja da mi se ono što sam dala vrati. Čvrsto vjerujem da je život zamišljen kao jedna velika sinergija svih bića i da bezuvjetnim davanjem zapravo dobivamo duplo više, u različitim oblicima koje ne možemo ni zamisliti. Znam da u svemu postoji balans, zato ne oklijevam kada vidim mogućnost da pružim dio sebe.
Kakvi su planovi za dalje? Gdje se vidiš u budućnosti?
Proteklih godinu dana naučilo me da mogu planirati koliko god hoću, ali na neke stvari ipak nemam utjecaj. Nije sve u mojoj kontroli i nekad će se desiti događaji koje nisam htjela, ali to tako „mora biti“ i sve je to s razlogom, zato se trudim to i prihvatiti. Voljela bih snimiti još puno svojih pjesama, proći još puno studentskih poslova kako bih skupila što više iskustava prije završetka studiranja, a što se tiče neke dalje budućnosti, nadam se kreativnom poslu koji će mi dopustiti da se gradim kao osoba i pritom ne ograničavam.
Poruka za sve mlade Siščane, ali i općenito, sve mlade?
Mladim Siščanima od srca želim da ne gube nadu za lijepom budućnosti u našem gradu i da se, uz puno strpljenja, potrude ponovo izgraditi duh našeg grada. Od svoje poruke mladima mogla bih napisati knjigu, ali mislim da je ključno poručiti im da se ne ograničavaju, da slušaju sebe (prije savjeta ostalih), da vjeruju u sebe i svoje ideje, da ne propuštaju prilike koje im se pružaju, te da, nakon što otkriju ono što vole raditi, naprave sve što je u njihovoj moći da to i rade jer upravo zato i jesu ovdje.
Izvor: Barbara Štimac
