Svetkovinu Marijina uznesenja na nebo slavimo u kolovozu, mjesecu žetve. Neki je nizozemski umjetnik god. 1470. naslikao Blaženu Djevicu, odjevenu dugom haljinom prekrivenom zlatnim klasovima pšenice, nazvavši je „Marija u odjeći pšenice“. Uistinu svetkovina Marijina uznesenja na nebo ima veze sa žetvom, sa dovršenjem. Marijin je ovozemaljski život bogata žetva, ona je postigla dovršenje svoga života u Bogu koje svi mi očekujemo.

To što slavimo ovom svetkovinom na prvi nam pogled možda izgleda daleko i nedostižno. Ali radosna vijest ovoga dana jest slijed Uskrsnuća, ovaj dan je neraskidivo povezan s vjerom u Isusovo Uskrsnuće. Sv. Pavao piše: “Ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, zaludna je vjera naša, još ste u grijesima (1. Kor 15,16). Krist je svojim uskrsnućem od mrtvih zauvijek slomio moć smrti, svojim je uskrsnućem zauvijek uništio smrt. Svi oni koji u njega vjeruju i svojim životom svjedoče tu vjeru, već su prešli iz smrti u život.

Blagdan Marijina uznesenja na nebo je potvrdio uvjerenja, da naš život ima smisao i cilj. Govori nam, da se vremenito zaista prelijeva u vječno da se zemaljsko dopunjava nebeskim, da se prolazno pretače u neprolazno i smrtno u besmrtno. Marija je među svim ljudima to iskusila. Budući da je naša Majka, brinut će se, da to i mi iskusimo.

Taj njezin veliki dan također je potvrda, da njezina nastojanja na zemlji nisu bila uzaludna i da se isplatilo učiniti, što je učinila. Isplatilo se vjerovati anđelu, posjetiti Elizabetu, pretrpjeti u Betlehemu, prihvatiti križ izgnanstva, biti vjerna žena, majka i domaćica, darovati sebe i Sina Bogu, stajati pod križem i nadati se protiv nade. Marijinim uznesenjem sve to dobilo pravu vrijednost, osvjetljenu posebnim svjetlom i potvrđenu nadnaravnim pečatom. Otac je primio k sebi svoju Kćerku, Sin svoju Majku, Duh svoju Zaručnicu. Marija je radi svoje vjernosti okusila, kako Bog zna biti vjeran. Postala je Kraljica anđela i Majka nebesnika.

Ostala je i Majka zemljanima. To će ostati do sudnjeg dana. Bog nije uzeo Mariju u nebo samo radi sebe, niti radi nje, nego radi nas sviju.

Neki španjolski kipar načinio je kip Marije, koja je na leđima imala grbu. – Čovječe Božji, pa što ti misliš, prigovorili su mu. Svi umjetnici se trude da učine Mariju što ljepšom, a ti si je načinio grbavom! Kako si mogao nešto tako učiniti? – Samo polako, odgovorio je. Zar mislite, da je Marija, kada je došla u nebo, bezbrižno sjela u meki naslonjač, želeći uživati mir? Varate se. Marija neprestano osluškuje sa svih strana pozive svoje djece, koja je mole za pomoć. Naginje se k njima i pomaže im. Od samog saginjanja dobila je grbu.

Kada dođemo u nebo, vidjet ćemo, da Marija nema grbu. Neusporedivo je ljepša od svih kipova i slika, što su ih načinili umjetnici.

Istina je, da je Marija u nebu aktivna i da mi kršćani tu njezinu aktivnost osjećamo. Dokaz za to su brojne Marijine, pjesme, molitve, svetišta i hodočašća.

__________


Čitanje svetoga Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi.

I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti nad sve žene, i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da majka Gospodina mojega dođe k meni? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Tada Marija reče: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju; što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje: Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.” Marija osta s Elizabetom tri mjeseca, a onda se vrati kući (Lk 1,39-56).