Ljepotu narodnog ruha svakako krasi tehnika vezenja. Pored tehnike tkanja žene su veoma dobro vladale i tehnikom vezenja. Različite vrste tkiva i pribora za vez omogućavale su veliki raspon ornamentalnih kompozicija i potpunu slobodu u smišlenkama, mustrama ili felama, koje su na masnom papiru spisavale nadarene žene, bilo po kakvom predlošku ili iz glave.
Vještina izrade veza najviše je došla do izražaja u ukrašavanju predmeta ženskog oglavlja:poculica i peča tj. pokrivala za glavu udatih žena.
Prvotni motivi na poculicama bili su sitni geometrijski motivi, a kasnije geometrijske zamjenjuju cvjetni motivi. Iako je bliži i prihvatljivi način ukrašavanja bio izveden u tijeku samoga tkanja, tj. utkivanjem crvenih, raznobojnih ili bijelih ornamenata, žene su tehnikom tkanja itekako dobro vladale. 
Uzorci starih ornamenta veza iz Posavine
Vezovi koji se najčešće pojavljuju su: pečki,opatački, rasplet ili tvez, šupljika, za pol zabadaja ili polukružići, vez brojem, vez na dva lica, vuzlički ili križići, ovijenac, lozanje ili lančanac, kosovski, šuplji i plosni vez.
Žene su nekada pored bojenih lanenih niti za našivavavanje upotrebljavale pismo-pamučnu nit u crvenoj, crnoj i modroj boji; vunu ili vunicu-domaću predenu vunenu nit; mavez-tvornički konac, šlingovan;musline-šesterostruka nit pamuka;svila-čista svilena nit i kupovna umjetna svila. Kao podloga za vezenje koristila se svilenkasta pamučna i lanena platna, fina tanka redina i križanina, te tvornički etamin i organdi.
Pečki vez
Pečki vez izrađuje se u dva boda. Poput plosnog veza prvi bod pokriva cijelu naznačenu širinu, ali se igla vraća na pravu stranu u gornjoj trećini. Drugi bod prelazi preko rane niti sa dva niza kratkih usporednih zabodaka. Pečki vez nalazimo na pečama, poculicama, ženskom odijelu i uporabnim predmetima. Vez brojem je vez koji s obje strane pokriva površinu materijala koji se veze. Vez na dva lica je vez kojim se gusto pokriva označena površina. Bod se zabada do boda tako da niti položene usporedno jedna do druge ispunjavaju željeni oblik, a isto nastaje i na naličju. Vuzlički ili križići je tehnika gdje se prvo izradi od lijeve na desnu stranu niz polukružića, a zatim se od desne na lijevu stranu svaki kosi bod polukružića prekriži polukružićem rađenim od desne na lijevu stranu. Lozanje ili lančanac je vez koji sa strane niza tvori niz karika, a s naličja je zrnčani bod. Igla s niti kojom se veze zabada se tako da prolazi ispod materijala i izrađene karike, a vrh igle izbija unutar karike koja se veze. Šuplji vez je vez gdje se niti vade i izrezuju, a ostale opliću, te se tako stvaraju rupice. Najčešći primjeri su u bijeloj boji, a rijeđe ga susrećemo u drugim bojama. Plosni vez je vez kojim se gusto pokriva označena površina jednog motiva.
Lančanac
Zanimljivo je i to kako su prelje i vezilje imale svoje posebne svetke i običaje i znale su točno kada se smije, a kada se ne smije tkati, presti i vesti. Nije se smjelo na sv. Barbaru, Kvatre, Mladi petak…
Puk pak u Moslavini dao je svakom danu u pokladnom tjednu i posebno ime uz koje i danas postoji vjerovanje da se na vrteću srijedu ne smije u kući raditi nikakav posao kod kojeg bi se bilo što okretalo-vrtilo. Npr. kod predenja-okretanje vretena , jer bi u tom slučaju stoka imala padavicu,a ljudi glavobolju. Ako bi se prelo na kurtasti petak, bit će osnovano platni prekratko i kazalo se da je pes meru pojel odnosno da ga nema dovoljno za tkanje. Ako bi se prelo u subotu, miš bi predivo još na polju pojeo.
Izvor fotografija:selo.hr.,emz.hr,S.M.
