„72 sata bez kompromisa“ međunarodni je volonterski projekt koji animira mlade i promiče solidarnost, zajedništvo, kreativnost i volonterstvo. Pokrenut u Njemačkoj 90.-ih godina i od tada okuplja desetke tisuća mladih diljem Europe. Kroz 72 sata mladi mijenjaju svoju lokalnu zajednicu različitim volonterskim akcijama. Hrvatska je prepoznala vrijednost ovog projekta i pokrenula ga 2014. godine u Splitu, kao deseta europska članica. Od 2015. godine uključuju se Zagreb i Dubrovnik, nakon čega se projekt širi na Sinj, Zadar, Osijek sa željom da u budućnosti preplavi cijelu Hrvatsku.

Od 2018. godine u projekt se po prvi puta uključio i grad Sisak u kojemu je nositelj organizacije Pastoral mladih Sisačke biskupije.
U projektu „72 sata bez kompromisa“ naši su mladi stavljali sebe, svoje vrijeme i sposobnosti na raspolaganje za konkretne volonterske aktivnosti na različitim mjestima i pritom promicali općeljudske vrijednosti.

Ove godine, projekt će se održati od 15. do 18. listopada i to po treći puta u našem gradu, ali i šire.
O tome kako će izgledati ovogodišnjih „72 sata bez kompromisa“, razgovaramo s ovogodišnjim voditeljem projekta u Sisku – Domagojem Kežmanom.

Dvije godine zaredom ste pokazali kako u 72 sata mijenjate zajednicu na bolje i pokrećete mnoštvo aktivnosti srcem, rukama i dobrom voljom. Što govori dosadašnje iskustvo? Kakve su razlike u pripremi prvog i drugog projekta, obzirom da ste lani bili bogatiji za jedno iskustvo?

Prva godina nam je bila temelj i veliko iskustvo za daljnje organiziranje projekta. Kad smo kretali nismo zamišljali da ćemo u prve dvije godine skupiti oko 360 volonterskih prijava te organizirati 35-40 akcija. U organizaciji sudjeluje oko 15 mladih ljudi koji svoje slobodno vrijeme od školskih, fakultetskih i radnih obveza koriste kako bi se projekt proveo na zadovoljavajući način te se ovim putem ispričavamo (volonterima i udrugama) ako je koje godine došlo do nekakvog previda.

Kako i kada ste krenuli s pripremama za ovogodišnje provođenje projekta? Vjerujemo da je zbog sveprisutne pandemije cijeli tijek organizacije, ali i provedbe projekta dodatno složen i zahtjevniji nego ikada prije. Kako se nosite s tim izazovom?

Prvi sastanak za ovogodišnji projekt smo imali krajem travnja kad se uži organizacijski tim sastao preko video veze te raspravljao o potencijalnim izazovima za ovu godinu. Pošto su u to vrijeme pandemija i tzv. „lockdown“ bili u punom jeku raspravljali smo koja je uopće vjerojatnost da se projekt ove godine održi te smo pobrojali alternativne scenarije ako situacija u zemlji ostane nepromijenjena. Većina sastanaka koje smo održali se nastavila preko videoveze, ali smo se ipak potrudili u zadnjim tjednima pred projekt sastati uživo jer tehnologija ne može nadomjestiti razgovor licem u lice.

Možete li nam reći u kojim će se sve gradovima i mjestima naše Biskupije provoditi projekt i malo predstaviti planirane aktivnosti?

Projekt će se provoditi u Sisku, Petrinji, Hrastelnici, Budaševu, a ove godine imamo i jednu izlet-volontersku akciji u Glini. Pošto je ova cijela godina uvjetovana koronavirusom, socijalne akcije smo smanjili na minimum, a obim radnih bitno povećali. Potrudili smo se većinu akcija organizirati na otvorenom, a one koje će biti na zatvorenom će biti za manji broj ljudi uz osigurane maske i dezinfekcijska sredstva.

Koje su ciljane skupine u zajednici kojima ćete se staviti na raspolaganje ove godine?

To su kao i svake godine prvenstveno: stariji ljudi koji se nerijetko osjećaju zaboravljenima od društva, samohrane majke i njihova djeca, osobe s intelektualnim i tjelesnim poteškoćama.

Zasigurno u ovom trenutku imate informaciju o tome koliko bi se mladih moglo uključiti u ovogodišnja „72 sata“?

Ove godine očekujemo preko 120 mladih koji će svoje vrijeme beskompromisno dati na jednoj (ili dvije) od 24 volonterske akcije.

Znamo da je nositelj organizacije projekta Pastoral za mlade Sisačke biskupije. Jesu li vam se u pripremi ili provedbi projekta i ove godine priključile neke udruge, društva, organizacije mladih?

Možemo se pohvaliti da s mnogim organizacijama održavamo kontinuiranu suradnju od prve godine. Neke od neizostavnih akcija se organiziraju u suradnji s udrugama kao što su: Udruga „KAS“ Sisak, Udruga Betlehem, Udruga mladih Skwhat, Udruga osoba s invaliditetom SMŽ, Caritas Sisačke biskupije, Udruga za promicanje inkluzije… Ne bih htio izostaviti ni Centar za rehabilitaciju Komarevo i Kuću sv. Vinka Paulskog u Oborovu koji su nam svake godine do sad otvorili vrata, a nažalost ove bili onemogućeni.

Sigurno je kako je projekt „72 sata bez kompromisa“ nešto plemenito, potrebno i prepoznato u široj zajednici. Jesu li institucije lokalne zajednice voljne pomoći i financijski podržati projekt? Vi jeste volonteri, no za samu provedbu trebate materijale i određena sredstva za rad? Kome ste se obratili i tko vam je to omogućio ove godine?

Za provedbu samog projekta su nam potrebna financijska sredstva i donacije kojima osiguravamo: radne materijale, hranu i piće, gorivo, majice koje dobije svaki volonter i sl. Vrata za donaciju, ili barem predstavljanje projekta, su nam u institucijama lokalnih zajednica uvijek bila otvorena i na tome im zahvaljujemo. Projekt svake godine podupire i nekolicina gradskih i okolnih poduzetnika. Također, neizostavan i nemali podupiratelj projekta svake godine su obični ljudi koji nakon naših promocija po župama nakon svete mise prilaze i izdvajaju sredstva za donaciju. Veseli nas njihova podrška.

Još ima i vremena i mjesta za one koji se žele uključiti, ali i one koji vas žele podržati. Što biste im ovim putem poručili? Koja je vaša poruka svekolikoj javnosti našega i susjednih grada te okolnih mjesta u kojima će se provoditi ovogodišnja „72 sata“?

Poručio bih da socijalna distanca nije isto što i fizička distanca. Još neko vrijeme ćemo se nažalost morati pridržavati potonje, ali mislim da u isto vrijeme možemo raditi na smanjenju socijalne distance i povećanju socijalne osjetljivosti.

Izvor: K. S.