“Dugi niz godina radio sam u marketingu, napisao sam 100 imena, 200 slogana i oko 800 tekstova za propagandne poruke. Kada mi je došla zamolba da izmislim navijačko ime za hrvatsku reprezentaciju, sjeo sam i napisao 10 prijedloga. Testirao sam ih među ljudima i vidio da su Vatreni najpopularniji. Smislio sam tada i slogan, napisao i navijačku himnu 11 vatrenih, a ponosan sam što je taj izraz ostao tako lijepo prihvaćen u javnosti.”
(J. Prudeus)
Josip Prudeus, učitelj hrvatskog jezika i povijesti diplomirao je na PA u Slavonskom Brodu. Učiteljski poziv obnašao u Slavonskom Brodu, Sibinju Rabu, Bregani, Gradanjcima, Noršić Selu, završivši učiteljski radni vijek u OŠ Samobor.
Osim spomenutoga, još je radio kao novinar Radio Samoboru, voditelj Centra za kulturu pri NS, te prvi pročelnik za društvene djelatnosti (1991.) u Samoboru.
Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije Vrazovoj Ljubici (1989.) koja je postala tradicionalno lipanjsko okupljanje poštovatelja ljubavnih stihova – stvaratelja i slušatelja.
Utemeljitelj je, i prvi urednik, programa za djecu i mladež Hrvatskog katoličkog radija. Jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva – škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola gdje je radio 33 godine, a Odlukom Ministarstva prosvjete RH imenovan je bio i za glavnog koordinatora rada Novigradskog proljeća.
Također sudionik Škole mira (tijekom rata u Mrkoplju). Novinarstvom se bavi od 1968.god. te objavljivao u Vjesniku, Večernjem, Novom listu, Telegramu, Brodskom listu, Samoborskom listu, Samoborskim novinama, Imotskoj krajini, Vukovarskom listu,Radio Zagrebu, Radio Rijeci, Radio Puli, Radio Splitu, Radio Brodu, Radio Samoboru, Kerempuhu, Paradoksu, Čvorku, Glasu Samobora, Našem Samoboru, Glasu koncila, Kani…
Pisao za Hrvatski književni list (1966.) i Hrvatski tjednik (1971.), Hrvatsko slovo.
Za djecu piše i objavljuje radove od 1965. god. u Modroj lasti, Smibu, Galebu, Radosti, Pogledu .., te na radio postajama Zagreb, Sljeme, HKR, Sarajevo.
Radovima zastupljen u hrvatskim udžbenicima bilo čitankama, pjevankama ili radnim bilježnicama. Autor je predložaka za 4 hrvatske mise koje uglazbiše mo. Josip Degl’ Ivellio, Željko Bradić i Alan Kljajić, libreta za hrvatsku rodoljubavno-ljubavnu operu Samo san (uglazbio Alan Klajić); pasionskog skazanja: Dizma i Gesta.
Napisao je pjesme od kojih je oko 150 uglazbljeno, a skladali su ih, između ostalih, Željko Bradić, Arsen Dedić, Siniša Leopold, Pero Gotovac, Emilio Kutleša, Nikica Kalođera, Mirjana Žužić, Mario Mihaljević i Tomislav Jozić, fra Petar Kinderić, Marijan Mlakar, Julije Njikoš.
Kao promidžbeni djelatnik, autor je stotine tv spotova, radio poruka, oglasa, povelja, diploma, slogana i imena ( Vatreni, Boroleta, Borosana, Startas, Trinam, Dorina, Mleko z bregov, Bonko, Vupik, Voćko, Dona… Domaće je domaće, Piće naše mladosti, Voće koje teče, „Kad je piješ osjećaš se bolje“ tv spot kiselica’ za koju je nagrađen i na međunarodnom festivalu u Cannesu.
Odlaskom u mirovinu darovao je sve što je četvrt stoljeća skupljao u „Zbirku za korist i radost mnogima“ postavljenu u OŠ Samobor. Zbirka sadrži, između ostalog oko 380 slika, 230 keramika , 80 batika, 500 dvd, približno3000 knjiga i dr.
Od brojnih nagrada primio je i tri značajne: Nagrada za životno djelo Grada Samobor, (2004.); Državna nagrada, odlukom Hrvatskog sabora – Ivan Filipović za životno djelo; Povelju papa Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja ( 2008.), Povelju pape Franje za književno stvaralaštvo duhovnog nadahnuća.
Izvor: dhk.hr
Foto:Kvaka, uskok-sosice.hr, HRT:magazin, Samobor.hr
