Stambene su kuće (hiža, iža, kuća na trem, čardak) u Posavini prizemnice, pretežno katnice, različitih tlocrtnih dimenzija i rasporeda prostorija. Seoski su ih graditelji gradili horizontalnim slaganjem hrastovih planjki i njihovim spajanjem drvenim klinovima, moždenjacima. Ako su planjke bile kraće, povezivane su, pobirane, stupom poberuhom koji se vertikalno ulaže u temeljnu gredu, pocek, podsjek i vjenčanicu, venčanicu, nadstenje. Starije su kuće od tesanih planjki na uglovima spajanih u tzv. hrvaški sjek (vez ), dok su novije od piljenih planjki s uglovima na nemški sjek (vez ), ili pak na frkani vez. Izvorno su kuće podizane iznad tla na drvene, katkad kamene stupce „bapke“ radi zaštite od poplava, a njih poslije zamjenjuju stupovi od opeke, zatim i temelji u cijelosti građeni opekom. U oblikovanju kuća glavna je značajka natkriven hodnik, trijem (ganjek, gank), koji se proteže uzduž dvorišnoga pročelja većine kuća, a služi za komunikaciju između unutarnjih prostorija i vanjskoga prostora. Trijem, obično s drvenim stupovima, prema vanjskom prostoru može biti sasvim otvoren, omeđen drvenom ogradom (poluzatvoren) ili sasvim zatvoren drvenom oplatom. Kod prizemnica najčešća su dva tipa kuća: dvoprostorna ili, češće, troprostorna kuća, s ganjkom ili bez njega. Prema ulici je velika soba, iža, središnji je prostor kuhinja, a prema dvorištu je manja sobica, ižica. Neke prizemnice umjesto ganjka imaju natkriven ulaz (pristašek, kapić).
Katnice (čardaci) razlikuju se smještajem stubišta (shod, shodić, sodić), koje se nalaze unutar kuće ili uz njezinu uzdužnu vanjsku stijenku. Prema unutarnjoj organizaciji katnica moguće je izdvojiti tri tipa kuća: katnice s dva ili češće tri prostora u prizemlju i tzv. sredinkom sa stubištem na kat; katnice s vanjskim otvorenim ili poluzatvorenim stubištem, te katnice s više prostorija (šuta) u prizemlju dostupnih iz dugoga zatvorenoga hodnika u kojem je stubište na kat. Prizemlje je imalo pretežno gospodarsku funkciju, a kat je služio u stambene svrhe. Raspored prostorija na katu kod svih je triju tipova katnica približno isti. Prednja je soba, prva ili družinska iža, glavna prostorija u kojoj se spavalo, blagovalo i družilo. U sredini je kuhinja, nekad s ognjištem, poslije zidanom peći, zatim sa željeznim štednjakom. Iza kuhinje je ostava (ižica), a na kraju zahod.
Krovišta su posavskih kuća dvostrešna, strmoga nagiba, starija često skošena ili poluskošena (poculica, lastavica) s jedne ili s obiju strana zabata. Nekad su bila pokrivena slamom, zatim drvenim daščicama, a poslije biber-crijepom. Specifičnost je posavske kuće krovec, zaštitna streha između prizemlja i kata, koji ima funkciju zaštite drvenih stijenki od padalina. Stijenke su kuće iznutra omazivane mješavinom od ilovače i pljeve (tlak) uz prethodno šiblanje vrbovim ili ljeskovim prućem (šibre). Glinena je žbuka bojena vapnom. Podovi su daščani s nabijenim zemljanim slojem radi toplinske zaštite.
Posavske se kuće odlikuju i vrsnim umjetničkim oblikovanjem, koje se napose očituje u ukrasima izvedenima rezbarenjem na proboj ili izrezima bojenima pravilnim ili stiliziranim geometrijskim motivima. Ukrasi najčešće uljepšavaju trijemove, zabate, grede vjenčanice na uličnoj strani kuće, okvire oko prozora i glavnu uzdužnu gredu tram.
