Važan element u tradicijskom odijevanju narodne nošnje jest uređenje odnosno način češljanja ženskog oglavlja. S njim su se najvidljivije iščitavale statusne promjene žene kroz koje su prolazile u svom životu od rođenja. Po njime se prepoznaje razlika između djevojčice i djevojke, isprošene djevojke, kao i razlikovanje udane žene od one starije.  Uz bračni status prema frizurama moglo se iščitati,regionalna, nacionalna i vjerska pripadnost.

Osim češljanja,šišanja i pletenja kose u dinarskom kulturnom području oglavlja su se ukrašavala i raznim pokrivalima:maramama i kapama crvenkapama. Postojalo je i nepisano pravilo o pokrivanju ženske kose maramama, osobito kod udanih žena. I danas ponegdje u Lici starije žene nose marame i pokrivaju kosu smatrajući da je nedolično pokazivati raspuštenu kosu u javnosti, naročito ako su u žalosti za bližnjima.

Kosa je oduvijek bila ukras žene i zato bi se velika važnost pridavala njenom uređenju i održavanju. Samom uređenju pridodano je i magijsko značenje koje potječe od staroslavenskog utjecaja. Posebno se to primjećuje u uređenju oglavlja mladih djevojaka i žena u cijelom slavenskom svijetu gdje je uočljivo korištenje ukrasa crvene boje. Vjerovalo se kako ukrašavanje oglavlja crvenim trakama, vrpcama, kapicama i drugim ukrasima jamči plodnost i osigurava produženje roda. Crvena boja označava životnu radost, zdravlje i sreću te štiti od uroka i zlih sila.

Kosa u djevojčica bi se dijelila na razdjeljak po sredini glave i upletala u jednu ili dvije pletenica te najčešće spuštala niz leđa ovisno o dužini kose. Takvo češljanje u djevojaka bilo je svakodnevno. Prilikom odlaska na svetu misu ili na neka događanja kosa djevojčica bi se , ovisno o dužini pletenica vezivala u kitice crvenom mašnom ili strukom crvene pređe.

Kada bi djevojke stasale i krenule ulaziti u kolo to je bio znak da su spremne za udaju, a tad bi se i mijenjao  način češljanja i uređenje kose. Kosa bi se i dalje plela u pletenice niz leđa i obavezno pokrivala maramom. Pletenice su se upletale na tjemenu u nekoliko figura ili bi se omotale oko glave. Najčešće, a tako se govorilo u Lici, pletenice su odavale status djevojke u kolu. Ukoliko je kosa bila upletena u dvije pletenice niz leđa, djevojka još nije bila obećana ili isprošena, a ukoliko je imala jednu pletenicu niz leđa bila je obećana tj. isprošena.

To su u narodnu bili prešutni znakovi i smjernice za ophođenje i ponašanje mladića prema djevojkama.

Kosa u mladenke bila bi ispletena u dvije pletenice ukrašene vrpcom i prekrižene u zatiljku, te podignute prema tjemenu glave i savijene u krug. Kod vjenčanih frizura kosa se uređivala pletenicama koje su se na tjemenu motale u razne figure i ukrašavale cvijetom ili listom pavenke. Pavenka je zimzelena biljka je sađena u svakom domaćinstvu i simbolizira nevinost. Pavenkom se uređivao barjak i kuća prilikom vjenčanja, pleo se vijenac za mladenku, a i sam običaj djevojačke večeri nazvan je Pavenka.  

Na vjenčanju bi mladenka pokazala kosu upletenu u frizuru kakvu je željela. Obično su se pletenice na tjemenu vezale u kružnice ili pužnice i ukrašavale  vjenčićem pavenke, a nakon što bi se na vjenčanju oko ponoći sa mladenke skinuo vijenac, stavila bi joj se marama i ona više nikada ne bi javno pokazivala svoju kosu. Žene su nakon udaje obavezno pokrivale kosu maramom i uglavnom ju motale oko glave ili skupljale u punđu pričvršćene s metalnim šnala ili s drvenim kožnim ukrasima. Žene bi kosu rasplitale i češljale uglavnom prije spavanja.

Izvor fotografija:gspress.net