Blagdan Svete Katarine (25. studenoga) bio je po pučkom vjerovanju u mnogim krajevima početak Adventa ili Došašća (Sveta Kate kokošica – misec dana do Božića, Sveta Katarina van, do Božića mesec dan), a i vrijeme je to kada se počinju pjevati božićne pjesme. U narodu se popularno naziva i sveta Kate. Od toga dana su zabranjene svadbe i veselja, a u pučkom kalendaru označava zadnji dan jeseni i početak zime (poznata je narodna uzrečica: Sveta Kata – snig na vrata, Sveta Kate – pari k’ ognju gnjate).
Oko blagdana sv. Katarine bila je česta pojava prvih snjegova, a i listopadno je drveće i grmlje do tog datuma izgubilo i svoje lišće. Ovoj sudbini izbjegla je jedino kupina odnosno kupinec, kako je narod nazivao ovu grmoliku biljku, i to upravo zahvaljujući svetoj Katarini Aleksandrijskoj.
Naime, u kajkavskim krajevima pamti se zanimljiva legenda o tome događaju. Bježeći pred svojim progoniteljima, sveta se Katarina Aleksandrijska sakrila upravo u grm kupine. Kada je opasnost minula, svetica se zahvalila kupini ovim riječima: “Za to kaj si me skrila, zanavek buš lepa zelena!“. Pravom, odnosno hudom zimom smatrala se ona zima koja bi uspjela povenuti lišće kupine.
Kupinu se stoga smatralo svetom i ljekovitom biljkom. Lišće se kupine nekada bralo, sušilo te mljelo u prah. Prah natopljen toplom vodom stavljao se kao gušća smjesa na otekline i rane, a u vrijeme grlobolje i promuklosti od njega se priređivao i čaj. Plod se kupine dobio u svježem mlijeku i davao piti slabešoj djeci, tj. djeci slabijeg imuniteta.
Inače, za blagdan sv. Katarine blagovalo se pečenog purana, a žene toga dana iz poštovanja prema svetici nisu radile uobičajene ženske poslove poput predenja, tkanja, šivanja i pranja odjeće.
Foto:narodni.hr
