Današnja priča o starim sisačkim zanatima je vrlo mirisna. Priča je to o cvijeću i onima koji ga s ljubavlju njeguju i aranžiraju, kako bi u što ljepšem izdanju stiglo do svih nas i usrećilo nas u onim posebnim trenutcima našega života.
„Cvjetna priča“ obitelji Sanje Leskovar Barbić započela je još 80 – ih godina prošlog stoljeća. Ljubav prema cvijeću prenijela se s majke na kćerku tako da traje i danas, a vjerujemo da ima i svoju budućnost u ovoj obitelji.
Više o poslu s cvijećem, ljepoti i izazovima toga poziva rekla nam je upravo Sanja Leskovar Barbić.
Možete li našim čitateljima za početak reći koliko dugo je cvjećarstvo prisutno u Vašoj obitelji? Kako je došlo do toga da cvijeće postane ono čime ćete se, kao obitelj, baviti i tko je prvi započeo ovaj „cvjetni“ posao?
Cvjećarstvo u našoj obitelji prisutno je još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Mama je završila Agronomski fakultet i od tada se bavi uzgojem cvijeća, a od 1992. godine i radom u vlastitoj cvjećarnici. Tako sam i ja uz nju zavoljela taj posao. Završila sam Poljoprivrednu školu u Zagrebu i Uređenje krajobraza na Agronomskom fakultetu.
Što sve obuhvaća posao „bavljenja cvijećem“ ? Koji dio Vam je najdraži?
Pojam “Bavljenja cvijećem”, u našem poslu, obuhvaća uzgoj, nabavu i njegu cvijeća te onaj kreativni dio samog aranžiranja.
Najdraži dio mi je aranžiranje, zato i radimo taj posao kako bismo mogli nekog usrećiti našim finalnim proizvodom.
Jeste li sebe oduvijek „vidjeli“ u ovome poslu? Kako ste se odlučili baviti cvjećarstvom i od koga ste učili?
Od kad znam za sebe uz mamu sam bila među cvijećem, od nje sam puno toga naučila, a s vremenom sam razviješ neki svoj prepoznatljivi stil. Nikada nisam ni razmišljala o nekom drugom zanimanju, jer sam oduvijek znala da ću se time baviti.
Danas ste vlasnica cvjećarnica koje posluje na dvije lokacije u našem gradu. Cvijeće je nešto bez čega su mnoge prigode i životne situacije nezamislive. Možete li nam predstaviti Vaše cvjećarnice i reći koje usluge nudite svojim mušterijama?
Cvjećarnice posluju od 1992.godine. Nalazimo se na dvije lokacije, Antuna Grahovara 2 i Gradskoj tržnici Sisak. Imamo zaposlene četiri djelatnice.
Naše su usluge vezane za sve što obuhvaća posao s cvijećem, bile to sretne i vesele prigode, kao što su rođenje djeteta, rođendani, krštenja, vjenčanja, ali i one tužne prigode kao što su ispraćaji naših najmilijih.
Koje cvijeće se najviše kupuje, obzirom na godišnja doba i prigode? Možete li izdvojiti neku vrstu cvijeća ili je to relativno?
U ponudi su uvijek prisutne ruže, margarete, ljiljani, orhideje, ali i sezonsko cvijeće kao što su sada mimoze, narcise, zumbuli, frezije..
Ali ipak je najprodavanija ruža.
Ako danas povučemo paralelu s vremenom koje je prošlo, kako opisujete današnjicu iz perspektive cvjećarice u Sisku? Ima li razlike u kupovnoj moći i u kom smislu – ako postoji?
Oooo. Postoji razlika, nekad je kupovna moć bila puno veća, kupovalo se cvijeće za svaku prigodu, bilo je povoljnije. A danas još jedan dio posla odlazi i na one koji rade na crno.
Dugi niz godina ste u ovom poslu. Što je “recept uspjeha”? Kako zadržati mušterije, kako pridobiti nove?
Recept uspjeha su ljubaznost, želja i volja da kupac ode zadovoljan. Također je potrebno slijediti trendove i biti u korak s vremenom.
Po Vašem mišljenu, ima li cvjećarstvo u našem gradu budućnost?
Cvjećarstvo, kako svuda, tako i u Sisku ima budućnost, jer kroz sve faze našeg života cvijeće je to koje nas prati.
Što biste poručili mladima koji odabiru buduće zanimanje, a imaju sklonosti prema cvijeću i vole ga? Trebaju li se okušati u ovome poslu?
Posla za mlade ima i biti će ga, ali samo ako taj posao stvarno vole i školuju se iz pravog razloga.
Mladih cvjećara je svake godine sve manje, a starih iskusnih cvjećarki spremnih za mirovinu sve više.
Foto: Siscia.hr
