Iako po slavnom sisačkom slikaru Slavi Strieglu (9. rujna 1919. – 24. veljače 2014.) Gradska galerija Striegl nosi ime, presjek autorovih radova nećete moći skoro pogledati u njoj. Naime, Galerija ih je ustupila Gradu Sisku i sada su djela ovog proslavljenog sisačkog slikara izložena u Velikom kabinetu Gradske vijećnice.
Ako niste netko od uzvanika protokola gradonačelnice Ikić Baniček, sudionik sastanka u prostorijama Gradske vijećnice ili političara, vijećnika Gradskog vijeća koji tu znaju imati sastanke, izložena slikareva djela nećete moći vidjeti.
Iz Grada Siska ovaj potez objašnjavaju stotom obljetnicom rođenja slikara Slave Striegla, a izložbu je postavila ravnateljica Gradske galerije Striegl Alma Trauber. Kao takva, uskraćena široj javnosti, bit će postavljena u Velikom kabinetu Gradske vijećnice sve do kraja 2019. godine.
A Slavo Striegl je zapravo velika sisačka legenda. Po ovome sisačkom velikanu naziv nosi i najdugovječnija sisačka šetnica uz Kupu gdje ga se često moglo vidjeti.
Slavo je već u djetinjstvu pokazivao izniman talent za crtanje, volio je crtati očevog vranca, a najdraži su mu bili neobični pijetlovi i golubovi. U tom razdoblju nastaju i njegove prve skice seoskih dvorišta, koja je obilazio s ocem u nabavci stoke za očevu mesnicu. Zanimanje za likovnu kulturu počelo je u višim razredima gimnazije, a školovanje je nastavio na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. U sklopu nje, radio je i na crkvi u Mariji Bistrici te je na taj način položio ispit iz crtanja.
Sisak, oko 1935.
Nakon dolaska u Zagreb iz Marije Bistrice, u želji da vidi svoje roditelje, u Sisak dolazi pješice. Drugi dan odlazi u školu posjetiti kolege, no umjesto toga, odveden je u logor i idućeg dana na Križni put, na kojem je proživio najteža iskušenja u životu. Nakon tri mjeseca donesen je zakon o amnestiji i Striegl se vratio kući.
Nakon što je diplomirao 1944. godine, stvarao je u punom opusu, no Strieglov otac je pritvoren, jer je odbio predati tadašnjim vlastima u međuvremenu otvorenu tvornicu papirom i konfiscirana mu je polovina imetka, uključujući i Strieglov atelier. Taj isti atelier je početkom 50-tih godina prenamijenjen u ribarnicu.
Striegl nikada nije želio napustiti Sisak i svoj atelier, stoga se izborio da do 1948. predaje u prvim razredima matematiku i prirodu, a nakon toga preuzima nastavu likovnog odgoja. Na plaži na Kupi 1948. godine u svome rodnom Sisku upoznao je buduću suprugu, Vikicu Šipuš.
Striegl je je radio na ilustracijama za sisačke novine, na dizajnerskim rješenjima vezanim za brojna sisačka poduzeća (INA-u, Željezaru Sisak, Herbos…). Doprinos je ostavio i u raznim tiskarskim izdanjima, a poznat je i njegov dizajn brojnih povelja, diploma, priznanja, plakata, te plaketa i medalja.
Njegov stvaralački ciklus vezan uz Domovinski rat koji prikazuje stradanje hrvatskog naroda prikazan je u izložbi Cvjetovi rata održanoj u Gradskom muzeju Sisak u prosincu 1994. godine.
2003. godine Slavo Striegl donirao je gradu Sisku zbirku od 319 radova u tehnikama ulja na platnu, ulja na staklu, akvarela, grafika, kolaža, kombiniranih tehnika i crteža, što je i dovelo do osnivanja Gradske galerije Striegl, kako bi svi Siščani mogli uživati u njegovu stvaralaštvu.
Nedavno se na društvenim mrežama povela i polemika oko skidanja znaka Gradske galerije za kojeg istaknuti kulturnjaci tvrde da ga je osmislio sam Striegl.
Prije dvije godine gradonačelnica Ikić Baniček govorila je ovako:
“Nisu važne samo ceste i tvornice, grad čine ljudi, a Slavo Striegl je bio Siščanin zaljubljen u svoj grad i zbog toga ga iznimno cijenimo. Drago mi je da je upravo meni pripala čast da u mojem mandatu Grad Sisak vrati dug prema značajnom umjetniku koji je imao priliku otići u svijet i afirmirati se, a ipak je rado ostao u svom Sisku i to svakako treba cijeniti.”
Novo vodstvo Gradske galerije Striegl koje predstavlja ravnateljica Alma Trauber, branilo se kako Galerija predstavlja svoje novo lice i kako sada nastupa novi galerijski identitet!
Pitanje je što bi na to sve rekao Striegl da je živ, bi li toliko i dalje volio i bio odan rodnom gradu Sisku i poklonio mu tolika djela.
Rođen sam u Sisku i iz njega, osim nekoliko manjih izleta, nisam nikada ni odlazio. Ono što ostaje u čovjeku jest djetinjstvo. Moje je bilo izvanredno. Kad čovjek zavoli u takvom djetinjstvu jedan kraj, on stalno ostaje u njemu – vode, izmaglice, mekani pejzaži, stvorili su u meni golemu ljubav prema tome kraju. Sisak i njegov ugođaj djeluju poput kisika, nešto bez čega nema života. Sisak i njegove rijeke na kojima sam danonoćno živio – od jutarnjih izmaglica preko podnevnih siesti do prekrasnih zalaza sunca. A u rijeci se sve ljepše vidi: i nebo i oblaci i drveće…u vodi nema nepotrebnih detalja, a još kad se površina namreška i zaleluja, uz pomoć mašte stvore se nebrojene čudesne slike i situacije. (BUROJEVIĆ, Zoran. Slavo Striegl, Gradski muzej Sisak, 2003.)
Foto: sisak.hr; galerija-striegl.hr
