Među bogatstvom nematerijalnog dobra RH nalazi se i umijeće šaranja tikvica koje je od 20. prosinca 2007. godine Rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske dobilo svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.
Tikvice, skromne i nezahtijevne za uzgoj u Gradištu su se šarale od vjekova što je dalo pečat narodnom stvaralaštvu istočne Hrvatske. Vrlo šarolike u obliku svojih plodova tikve su našle primjenu osim za šaranje i ukrašavanje, i u raznim životnim potrebama.
Šaranje tikvica je osebujan i jedinstven fenomen hrvatskog područja.
O samom procesu šaranja i nastajanju ovih prekrasnih komada tikvica nešto više reći će nam mladi šarač Vinko Babić.
- Za početak recite nam nešto o sebi.
Zovem se Vinko Babić, imam 30 godina, živim u Gradištu kod Vinkovaca. Bavim se ratarstvom. A slobodno vrijeme najčešće posvećujem tradicijskoj kulturi. Aktivan sam u KUD-u „Seljačka sloga“ iz Gradišta, gdje sam voditelj pjevanja. Sviram nekoliko tradicijskih glazbala (tambura samica, dvojnice, duduk). Pored svega toga , bavim se i šaranjem tikvica, tradicijskim umijećem ukrašavanja tikvica na području Slavonije.
- Koliko dugo se bavite šaranjem tikvica?
Šaranjem tikvica se bavim desetak godina.
- Otkuda ljubav prema tome i od koga ste naučili to?
Kao dječak sam s obitelji išao na divane (obiteljska druženja ) gdje su se, izmeđ ostaloga, šarale tikvice. Tako sam od malih nogu došao u doticaj s tom tradicijom. U šaranju tikvica sam samouk, naučio sam to raditi promatrajući druge šarače, prije svega bakinu sestru Evu Peratović Miškovu.
- Opišite nam kako nastaje proces sadnje, uzgoja tikvica…
Tikvice se sade u proljeće, nakon proljetnih mrazeva. Najčešće ih sadim ispod osušenih voćki da bi se nesmetano mogle penjati po granama i formirati pravilne plodove. Uz redovito okopavanje i plijevljenje tikvice zriju početkom jeseni, tada se i beru. Nakon branja tikvice se moraju ostrugati nožem. To se radi da bi se brže osušile i da se na njima ne bi pojavile mrlje plijesni. Tikvice se suše obješene na otvorenom prostoru, na promaji. U idealnim uvjetima, ako je jesen suha i topla, tikvica je suha za mjesec dana.
- Postoje tikvice ženskog i muškog roda?
Taj podatak se često može pročitati u recentnijim izdanjima, radovima i katalozima izložbi o šaranju tikava, međutim, plodovi nemaju muški ili ženski rod. Oni su bespolni. Tikva kao biljka je jednodomna, dakle na istoj biljci ima odvojene muške i ženske cvjetove. Iz ženskih cvjetova se nakon oplodnje razvijaju plodovi. Ta priča o rodovima je zapravo gramatičke prirode, a označava riječi za oblike tikava. Tako se razlikuju tikve i tukvanji . Tikva je oblik ploda sa proširenim vratom, slično obliku broja 8. Tukvanj je plod sa ravnim kratkim vratom. Pored ova dva najčešća oblika, razlikuju se i teglice (plodovi s izduženim, vrlo tankim vratom) te kruščice ili kruškice (male tikvice koje oblikom i veličinom podsjećaju na plodove kruške).
- Koje sve ornamente koristite u šaranju tikvica?
Ornamentika u šaranju je raznolika. Koristim motive koje pronalazim na starim tikvicama, a mnoge sam i sam razvio. Motivi se mogu podijeliti u dvije grupe: apstraktne i figuralne.
Apstraktni motivi su najčešće geometrijski likovi, različite šare i zubre, cik-cak linije, zvijezde, rozete, kružnice i slično. Uglavnom se mogu usporediti sa različitim staroslavenskim motivima prisutnim na drugim rukotvorinama (drvorezbarstvo, uskrsna jaja,vezovi na narodnim nošnjama…)
Figuralni motivi prikazuju neke stvarne stvari , a mogu biti:
– vegetabilni (biljni) – hrastova grana sa lišćem i žirovima, vinova loza, cvjetovi, voćke u cvatu i s plodovima…
– animalni (životinje tipične za Slavoniju, domaće i divlje) – konji, svinje, goveda, pjetlovi, fazani, srne, jeleni…
– antropomorfni (prikaz ljudi) – najčešće u narodnim nošnjama i pri raznim poslovima (žetva, čuvanje stoke, svatovi…)
– heraldički simboli – grbovi i zastave
- Razlikuju li se motivi od sela do sela?
Nekada dok je šaranje tikvica bilo rašireno Slavonijom motivi su se mogli razlikovati u njezinim različitim dijelovima. Tako su npr. u graničarskom dijelu Slavonije (dio koji je nekada pripadao Vojnoj Krajini) na tikvicama ravnopravno prevladavali apstraktni i figuralni motivi. Na njima se obavezno nalazila hrastova grana. A u drugim dijelovima Slavonije (npr. sela Đakovštine) na tikvicama su prevladavali geometrijski motivi. Ipak najveći razvoj motiva šaranje je doživjelu u selu Gradištu, gdje se ta tradicija održava i u današnje vrijeme, a u drugim selima je prekinuta. Šarači iz drugih mjesta, koji danas šaraju tikve, rade ih uglavnom po uzora na one gradištanske.
- Opišite nam kako izgleda šaranje jedne tikvice i koliko dugo traje?
Šaranje počinje kvalitetnom pripremom (uzgoj, branje, struganje i sušenje). Na dobro osušenu i čistu tikvu se olovkom ucrtavaju željeni motivi. Ti motivi se urezuju posebnim nožićima da bi na tikvi ostavili lijep i tanak urez. Kad je cijela površina tikve urezana, ona se boji dušičnom kiselinom ili šatvosira (u lokalnom govoru se za dušičnu kiselinu kaže šatvoser). Kiselina se nanosi štapićem, tzv. metljicom na površinu tikve. Kiselina je bezbojna, a pod utjecajem topline (plamen svijeće ili petrolejske lampe) ona promijeni boju u crvenkasto – smeđu. Nakon šatvosiranja tikva se zacrnjuje pečenim orasima. Jezgre oraha se usitne i zagrijavaju na tavi dok potpuno ne pougljene i postanu crne. Takvu crnu tvar odlikuje velika masnoća. Tikvica se premazuje orasima i u svaki dio tikve koji je prethodno bio urezan se utrljaju orasi i ostane crne boje. Dio tikve koji nije urezan, zbog povećane količine ulja u orasima, postane sjajan. Tikvica se obriše ubrusom i tu šaranje završava. Cijeli proces traje dosta dugo, ali, s vremenom, dok se oči i ruke „uhodaju“ , sve ide brže. Tako za najmanju tikvicu kruščicu mi treba otprilike sat i pol vremena, a za najveće tikve treba i četrdesetak sati posla.
- Postoji li neki redoslijed oblikovanja ornamenata na tikvicama, tj. otkuda kreće šaranje?
Nema nekog određenog redoslijeda, ali šarači najčešće počinju ukrašavati dno tikve, zatim vrat pa ostatak tikve. Odnosno, prvo se rade geometrijski ukrasi pa figuralni.
- Tikvice su nekada imale uporabnu vrijednost, za što sve?
Tikvice su nekada, u nedostatku drugih materijala, imale vrlo veliku ulogu. Najčešće su korištene kao posude za tekućinu. Vrh tikve se izbuši užarenom željeznom šipkom, a posebnim kukicama se iz njih vadilo sjeme. One nenašarane tikvice su služile za nošenje vode, a našarane za alkoholna pića, najčešće rakiju. Tikvica djeluje kao prirodni toplinski izolator pa je tekućina dugo u njoj mogla ostati hladna. Teglice su služile, kako im samo ime kaže, za tegljenje (izvlačenje) rakije i vina iz bureta. Tikvama se mogao odrezati gornji dio koji bi služio kao lijevak, a donji dio bi se koristio kao višenamjenska zdjela, npr.solenica. Nenašarane velike tikve su također korištene kao plutače pri učenju plivanja, a one manje su služile kao plovci za ribolov. Kruščice su od sredine prošlog stoljeća postale traženi suvenir na raznim manifestacijama (Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi, Međunarodna smotra folklora u Zagrebu…) ili u muzejima diljem bivše države, kao i u turističkim uredima gdje se promovira Slavonija ili selo Gradište.
- Ima li danas zainteresiranih za šaranje tikvica?
U današnje vrijeme interes za šaranjem tikvica je sve manji. Mladi općenito nisu pretjerano zainteresirani za tradicijsku kulturu pa tako ni za šaranjem tikvica. Da bi se ublažio taj negativni trend, organiziraju se radionice za djecu i odrasle pri muzejima, folklornim manifestacijama i kulturno – umjetničkim društvima. Interes bude velik, ali prvotno oduševljenje brzo splasne kad se uvidi koliko je za šaranje tikava potrebno truda, vremena, odricanja, ali i umjetničkog talenta. No, ipak se nadam da neću ostati jedini šarač i da neću još dugo nositi titulu najmlađeg šarača tikvica.
