Naziv –plahta– dolazi od staroslavenske riječi plát (platiti) kad je laneno platno bilo sredstvo plaćanja u dnevnom prometu kod Slavena.
Lanena i konopljena plahta uglavnom je služila kao posteljna krevetna prostirka na kojoj se ljubilo, rađalo i umiralo. Ukrašena plahta služila je za dnevno prekrivanje kreveta i za umotavanje pokojnika za ukop. Bijela plahta pratila je čovjeka od rođenja pa sve do smrti. Stavljala se na odar i u lijes pokojnika. Ta bijela plajta za ukop bila je istkana u prebor, a to je kad se za vrijeme tkanja u laneno platno umeće bijelo – pamučno, i otuda naziv „belo po belom“.
Bijela boja u našem folklornom tekstilu, u prvom redu, simbolizira tugu i starost. Što je starosna dob viša, nosi se sve manje ukrasa, pa je na odjeći starijih osoba prevladavala bijela boja temeljnog ruha.
Bijela se peča stavljala uz smrt, uz žalost, a ne kao danas crni rubac. Odijevanje bijeloga ruha uz ukop ne izražava toliko tugu već je trebala pomoći pokojniku da stigne u carstvo čistoće i blaženstva.
U selima Sunjske Grede, Letine i Bistrač karakteristična je bijela nošnja za sve prigode i sva životna doba. Legenda kaže – to je zato sto su u jednoj bici s Turcima poginuli svi muži, i žene su se zavjetovale da će uvijek nositi bijelo, žalosno ruho.
Izvor fotografija: KUD “Sunjanka”Sunja, siscia.hr
