U petak, 14. veljače 2019. godine, u prostoru Matice Hrvatske u Sisku predstavljen je zbornik radova Umjetnost i ljepota. Urednik ove knjige je predsjednik sisačkoga ogranka Matice dr. sc. Tomislav Škrbić. Uz njegov članak Aporija lijepog u estetici Nicolaia Hartmanna, u knjizi su zastupljeni radovi još šest autora: Petar Šegedin (Uz estetiku ideje), Denis Novko (Odnos prirodno lijepog i umjetnički lijepog u Schellingovoj ranijoj filozofiji), Berislav Podrug (Nietzsche i pitanje ljepote), Damir Barbarić (Ritmizirano gibanje), Krešimir Brlobuš (Suprirodna autentičnost Bartókove glazbe) i Igor Mikecin (Umjetnost i tehnika).
Ovo je prva knjiga iz filozofije, tiskana u Sisačkoj nakladi i prva knjiga u novoosnovanoj filozofijskoj biblioteci Hermes Matice hrvatske Sisak. Biblioteka je dobila naziv prema grčkom bogu Hermesu koji je obično prikazivan u sandalama s krilima. Razlog tomu je činjenica da je Hermes bio glasnik bogova te njihove poruke prenosio i tumačio ljudima. Upravo to je cilj biblioteke Hermes – biti posrednik između filozofije i puka te filozofiju približiti „običnim“ ljudima. Knjigu Umjetnost i ljepota publici su predstavili dr. sc. Tomislav Škrbić, doc dr. sc. Berislav Podrug i autor ovoga članka.
Koliko god veseli podatak da se radi o prvoj sisačkoj knjizi ove vrste, toliko ista činjenica izaziva čuđenje, gotovo i žal. Naime, naš grad je nastao otprilike kada i filozofija, dakle lenta vremena se podudara. Umnogome se podudara i razvoj filozofije u Hrvatskoj s razvojem filozofije u svijetu, tako da se ne možemo izvlačiti na „zaostalost“ našega naroda niti na manjak interesa. Od Hermana Dalmatina preko Boškovića, Petrića, Gučetića i Vrančića, do Markovića, Arnolda, Bazale i Vuk-Pavloviće te od neoskolastike s jedne do filozofije prakse s druge strane – uvijek smo pratili svjetske trendove, a u nekim slučajevima ih diktirali.
Stoga, žalosti činjenica da je upravo naš grad, jedan od najstarijih na tlu Hrvatske, potpuno nezainteresiran za hrvatsko filozofsko nasljeđe, ali i za filozofiju uopće. Opća nezainteresiranost posljedica je (pre)velike pejorativne uporabe glagola „filozofirati“, međutim nejasno je zašto upravo Sisak prednjači u nedostatku zanimacije. Isto je bilo vidljivo i kod predstavljanja ovoga zbornika. Nebitno je zanima li nekoga filozofija ili ne, akademski građani su se trebali pojaviti upravo zbog važnosti i specifičnosti knjige. Možda bi uvidjeli da filozofija nije neki „bauk“ elitističkoga kruga, već da ona pripada svima i da je neodvojivi dio svakoga čovjeka. No, kako maknuti stigmu filozofije u gradu u kojemu ne postoji ni zrnce akademske znatiželje?
Na početku, okupljenima se obratio urednik knjige Škrbić, pozdravivši nazočne i zahvalivši im na dolasku. Govorio je o tehničkim detaljima knjige i ukratko predstavio autore radova te ukazao na značaj ovoga djela, kako za Sisak, tako i za filozofijsko nasljeđe općenito. Napomenuo je da je zbornik sufinancirala Sisačko-moslavačka županija, a prijelom i tisak je radila zagrebačka nakladnička kuća Breza. Na naslovnici je prikazana skulptura čamca, rad pod nazivom Stiks, sisačkoga umjetnika Ivana Novaka.
U svojemu izlaganju Podrug se bazirao na važno mjesto koje pojam ljepote zauzima u zapadnoj civilizaciji, referirajući se pritom na same početke, odnosno na antičku Grčku. Kao prvi moment uzeo je u obzir pojam „kosmos“, kojim su Grci nazivali sveobuhvatnu stvarnost, a prvenstveno označava red, odnosno uređenost, sređenost. Drugi element je prepoznatljiv u Homerovom spjevu Ilijada, u kojemu je prikazan dvadesetogodišnji rat, vođen upravo zbog najljepše žene. Ljepota ne utječe samo na ljude, već i na bogove, tako da ni najmoćniji među njima, Zeus, nije uspijevao odoljeti neizmjernoj Afroditinoj ljepoti. Četvrti argument je antička kovanica „kalokagathia“ koja u sebi sadrži pojmove „lijepo“ i „dobro“, a predstavlja krajnju svrhu čovjekova djelovanja. Pritom se niti jedan pojam ne shvaća jednoznačno niti površno, već oba predstavljaju onaj unutarnji ideal koji vodi ispravnom „čovjekovanju“, tj. ispravnom življenju.
Na kraju se okupljenima obratio i autor ovoga članka. Svoje izlaganje otvorio je pitanjem nazočnima: „Vjerujete li u izreku ‘o ukusima se ne raspravlja’? Oko ovoga pitanja autor je gradio svoje izlaganje govoreći o subjektivnosti ukusa, ali negirajući dogmatičku narav istih. Drugim riječima, nikako se ne smije zanemariti korijen riječi „estetika“ (grč. aisthesis = osjetilna zamjedba), koji ukazuje na osobni doživljaj, odnosno ono što je oku ili uhu ugodno. S druge strane, stav da se o „nečemu ne raspravlja“ svodi određeni stav na dogmu ili aksiom, odnosno općeprihvaćenu činjenicu. Dakle, treba njegovati pluralnost ukusa, treba zagovarati svačije pravo na mišljenje, ali treba i dopustiti mogućnost rasprave o bilo kojemu problemu, pa tako i o pitanju ljepote i umjetničkoga izričaja. Kao primjer, možemo pitati koji element u pjesmama pobuđuje pozitivan osjećaj kod ljudi. Je li za estetski doživljaj važniji sadržaj ili forma? Ili pak sinteza obje sastavnice?
Na kraju je dana mogućnost postavljanja pitanja, iz čega je nastala žustra i zanimljiva rasprava. Tijekom večeri, nazočne je na sintesajzeru animirao jazz-pijanist Lordan Badanjak.
Ivan Sklizović
