Živimo u modernom vremenu koje ima svoje prednosti i nedostatke. Užurbana svakodnevica nameće isti takav ritam, brojne obveze i zahtjeve koje je teško ispuniti. U utrci s vremenom često se puta nađemo u situaciji da cijeli dan ništa ne pojedemo. Ako i jedemo, to je najčešće brza hrana koju kupimo i konzumiramo u kratkim stankama između obveza na poslu i u obitelji.
Razmišljajući o tome, postajemo sve više svjesni neprocjenjive vrijednosti one domaće, zdrave hrane uzgojene i pripremljene na prirodan način, izuzete od različitih kemikalija i svega onoga što naš organizam čini nezdravim.
Upravo takva hrana uzgaja se na brojnim OPG – ovima našega zavičaja i šire. Oni nastaju kao male, ali dragocjene oaze zdrave hrane za sve nas.
Sve ovo napisano, povod je za predstavljanje Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Sanja Selanac iz Crnca kod Siska.
Njega nam je predstavio g. Milan Selanac, najmlađi član vrijedne obitelji Selanac.

Možete li nam kratko predstaviti Vaš OPG? (gdje se nalazi, kada je osnovan, s kojim ciljem i što je njegova osnovna djelatnost? )

Priča OPG-a Sanja Selanac počinje davno prije toga imena. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Selanac „predaje se“ već generacijama. Svakom generacijom dodaje se novi dio i poboljšava se već napravljeno. Teško je odrediti kada je točno sve započelo.
OPG se nalazi u malom selu Crnac pored rijeke Save, a osnovna djelatnost mu je dostaviti ljudima svježe, kvalitetno, sezonsko voće i povrće.

Kako se osmislili i rasporedili posao u obitelji, kakva su zaduženja i kako sve funkcionira?
Posao u obitelji sada je ponovo u fazi „predaje na novu generaciju“. Svatko u obitelji zadužen je za ono što mu najbolje ide. Majka Sanja vodi papirologiju i prodaje na štandovima. Otac Srećko je diplomirani inženjer agronomije, tako da se otac brine o prihrani i zaštiti biljaka. Ja, sin Milan, pošto sam već kao klinac radio od 6-e godine na polju, imam iskustva s mehanizacijom i strojevima te još vodim digitalni marketing i našim radnicima zadajem posao.

Između ostalog, bavite se uzgojem jabuka. Koliko se sorti jabuka nalazi u voćnjaku? Koje su to sorte i kako su tretirane? Kako se brinete o njima?

Bavimo se jabukama no ne uzgajamo samo njih. Imamo 6 sorta jabuka i oko 10-ak vrsta povrća. Voćke i povrće tretira otac, no ne bih znao točno koja sredstva se koriste. Jedino što mogu reći da su 90 ako ne i više posto sredstva biološka sredstva, a najveći dokaz da naše voće i povrće nikome ne šteti smo mi sami kao obitelj. Obrazloženje je da mi trošimo odnosno jedemo to voće i povrće, kao i njihove prerađevine svakodnevno i nitko nije imao nikakvih problema.

Uz to što prodajete i dostavljate jabuke kupcima, organizirate i samo – berbu jabuka. Odakle ideja? Je li to nešto uobičajeno? Jeste li prethodnih godina imali samo – berbu ili je ove godine tek početak ovakvog načina berbe?

Ideja samo – berbe je jedan mali dio. Moja ideja se razvila dok sam još bio klinac. To se dogodilo pošto sam bio klinac sa sela i znao sam pravi okus povrća. Nakon što sam živio u Zagrebu gdje sam pohađao školu, često sam si hranu kupovao u centrima i nikako mi nije odgovarala te sam uglavnom nosio hranu iz Siska, od kuće. Više puta sam vukao torbu punu domaćih delicija u vlak i onda kasnije iz vlaka u stan. Tada sam shvatio kolika je zapravo prava vrijednost domaće kuhinje. Polagano sam počeo shvaćati zašto moji roditelji toliko vole poljoprivredu, ali sam, također, shvatio koliko oni malo zarađuju. Trebalo je osmisliti plan kako zaraditi više da to bude isplativ posao, a da se i ljudima što više približe vrijednosti naših proizvoda. Jedino rješenje je bilo izbaciti posrednika, a to su hladnjače i veliki trgovački lanci i nuditi ljudima uslugu: „S farme na stol“. U prijevodu, da ljudi sami dođu brati svježu hranu ili da im se ona dostavlja do njihovih vrata. S time možemo jamčiti kvalitetu i držati cijenu konkurentnom, jer više nemamo posrednika da uzima dio.

Kakav je interes berača? Kako reagiraju, jesu li ispunili Vaša očekivanja? Što vidite kao najveću prednost samo – berbe?

Samo – berači su oduševljeni samo-berbom jer dobivaju doživljaj berbe kao i u svom voćnjaku, a ne trebaju se brinuti o njemu i održavati ga. Oduševljeni su kvalitetom jabuka, a za povrće ćemo vidjeti iduće godine, jer tek od iduće godine u ovu akciju „S farme na stol“ uključujemo i povrće. Odaziv ljudi je bio daleko veći nego što smo se nadali i za iduću godinu se najavljuju i u većim brojevima. Kao najveću prednost samo-berbe vidim to da si čovjek koji dođe bere svježe i točno onakvoga oblika kakvoga želi…bilo to voće ili na godinu i povrće.

Od jabuka proizvodite i sok. Što nam o tome možete reći? Imate li osigurano tržište za proizvedene sokove?

Imamo razne prerađevine od voća i povrća. Tu je naš najprodavaniji sok od jabuke, no proizvodimo još: ajvar, seljački grah, razne zimnice, pržene bućine koštice, bućino ulje i itd. Jedino što se sve navedeno, osim sokova, radilo u manjim količinama pa se proda odmah, čim se proizvede. Od iduće godine, zbog povećanja površine proizvodnje, trebala bi se smanjiti nestašica prerađevina. Tržište na koje plasiramo prerađevine su naši kupci koji već kupuju naše voće i povrće.

Imate li potporu institucija, jesu li OPG – ovi prepoznati kao budućnost i važan čimbenik našega gospodarstva?

Mislim da država daje dobre potpore. Problem je samo što se slabo interesiramo oko toga. Trebalo bi pratiti natječaje te se bolje i jače informirati. Tu je naš problem u OPG-ovima. Previše smo lijeni otići na Internet, potrošiti 15 min i naći poticaj koji će nam u velike pomoći s financiranjem naših projekata za razvoj i modernizaciju.

Što biste izdvojili kao pozitivnu stranu obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva

Najpozitivnija strana OPG-a je kvaliteta prehrane. Znamo čime se hranimo, a kasnije nam tijelo i duh na tome zahvaljuju.

Izvor: Milan Selanac
Foto: OPG Sanja Selanac