Jedan od težih ženskih poslova, bio je pranje rublja na rijeci, potoku. Rublje se pralo tijekom cijele godine, bez obzira na godišnje doba bilo vruće ili hladno.
Osobito je bilo teško prati rublje zimi, za velikog snijega i hladnoće. No žene su išle na savsko „prelišće“ i za velike hladnoće. Samo je bogatijim ženama toga doba bilo dozvoljeno platiti pralju za pranje „aljina“ i pređe, dok je to za ostale žene bila sramota. Korita tih pralja znala su odzvanjati rijekom Savom od jutra do večeri.
Kad je na Savi bio debeli led „muži“ su svojim ženama sjekli rupe u ledu, zvane „predur“, pokraj kojih bi stavljali osušene kukuruzove stabljike. Na toj kukuruzovini stajale su žene dok su prale rublje. No to ih je slabo spašavalo od hladnoće, jer su na nogama nosile opanke, ali su zato imale sigurniji oslonac na ledu. Na praljama se znalo ponekad sve smrznuti, od rupca na glavi do opanaka. I sve oprano rublje odmah se po hladnoći smrzavalo.
Muži ili netko od muških ukućana, samo su donosili ili odnosili rublje.
Izvor fotografije: narodni.net
