Jedan britanski autor napisao je kako je povijest strana zemlja — sve funkcionira i odvija se drugačije nego u tvojoj.
Svaki put kada se upustimo u istraživanje prošlosti i načina života naših predaka, podsjetimo se kako je njegova misao i više nego istinita. Danas putujemo u jedan tipičan europski srednjovjekovni grad i, osim vanjskog izgleda, donosimo kako je u njemu bilo živjeti.
Priču o srednjovjekovnom gradu moramo započeti izvan njega, na prašnjavom putu s kojeg je pucao najbolji pogled na sam grad. Da se možemo vratiti u prošlost i putovati tom cestom, prvo što bi primijetili bila bi katedrala koja se svojom visinom, ali i značajem, uzdizala iznad gradskog reljefa. U usporedbi s njome, okolne su se kuće činile minijaturnima. Srednjovjekovna Europa bila je izuzetno kršćanska i upravo tom povijesnom razdoblju možemo zahvaliti za mnoga velebna crkvena zdanja koja danas krase glavne trgove europskih metropola.
Grad je bio opasan zidinama, a u njega se ulazilo kroz glavna vrata s dva zaobljena tornja i svježe obojenim kipom kakvog vladara. Pokraj njih se nalazila zgrada u kojoj se smjestila kraljeva vojska, dok je grad spadao pod jurisdikciju pripadajućeg gradonačelnika. Manja mjesta nisu bila opasana zidinama već su činila skup kuća okupljenih oko tržnice ili kakve kapele.
Ulice srednjovjekovnog grada su bile uglavnom uske i mračne, a tek one glavne dovoljno široke kako bi njima mogla proći kola. Ta cesta je obično vodila od glavnih vrata pa sve do središnjeg trga, a putem smo mogli vidjeti skromne stambene zgrade te razne radnje lokalnih obrtnika i trgovaca, ali i domove imućnijih i utjecajnijih građana. Danju, gradski su putevi bili prepuni raznolikog svijeta, od svećenika, trgovaca, seljaka, bogatih građana u šetnji pa sve do prosjaka.
Svaki je vlasnik kuće bio dužan održavati čistoću ulice ispred svojeg doma, no to je bila odredba koje su se rijetki držali te su glavni čistači zapravo bile životinje, ponajviše svinje. Iz tog su razloga srednjovjekovni gradovi poznati po neugodnim mirisima jer otpadnog sustava, uključujući i kanalizaciju, jednostavno nije bilo. Danas su takve scene komični elementi kakvog filma srednjovjekovne tematike, ali njima je to bila svakodnevnica, prožeta čestim epidemijama poput crne smrti ili kuge. Kuće su bile građene od drveta što je bio jedan od razloga čestih požara. Tek su kasnije prepoznali kamen kao isplativiji materijal.
Život u srednjovjekovnom gradu bio je živ te pun događanja. Stanovništvo se okupljalo na javnim mjestima te uživalo u putujućim predstavama (uglavnom) vjerske tematike — Kristov život, Posljednji sud, itd. Osim toga, posjećivali su sajmove, a nerijetko bi se gledale i borbe pijetlova. Čak bi se i kladili na pobjednika. Srednjovjekovni čovjek volio je glazbu, (dostupnu) hranu te druženja. Zanimalo ga je i hrvanje i često su se odvijala natjecanja gdje bi glavna nagrada bilo kakvo govedo za zimu poput vola. Daleko popularnije od hrvanja bilo je streličarstvo.
Većina je gradova u prosjeku imala oko 2600 stanovnika, dok bi velika središta poput Londona brojila i preko 20 tisuća (podatak iz 1377. godine), no takvi su gradovi bili rijetkost. Danas većinu ondašnjih ne bi niti mogli nazvati gradom.
Sva velika europska središta su nastala na temelju antičkih i srednjovjekovnih gradova, ali su ona danas stopljena u jedan moderni krajolik. Rijetka su mjesta koja su zadržala svoj srednjovjekovni oblik, ali to ne znači da ona ne postoje. Kao primjer nam može poslužiti grad Carcassone u južnoj Francuskoj (slika dolje), jedan od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova (12. do 15. st.) te stalni podsjednik na jedna drugačija, minula vremena.
Izvor fotografija: Unsplash.com
