Na današnji dan, 1. rujna 1939., prije 80 godina, započeo je najkrvaviji sukob u ljudskog povijesti, Drugi svjetski rat.

To je sukob koji se vodio na području 40 država, na tri kontinenta i svim oceanima. Od 67 svjetskih država, u njemu je sudjelovala 61. Rat je brojio oko 110 milijuna sudionika od kojih je 50 milijuna poginulo, 35 ranjeno. Osim toga, svijet pamti i mučnu brojku od 10 milijuna ubijenih u koncentracijskim logorima (približno 6 milijuna Židova). Kao što znamo, sukobljene strane činile su sile Osovine (Njemačka, Italija, Japan i njihovi saveznici) te Saveznici (SAD, Velika Britanija, Francuska, SSSR, itd.).

Porazom u Prvom svjetskom ratu i odredbama Versajskog sporazuma, Njemačka je ostala vojno, politički i geografski ograničena. Velika svjetska sila morala je priznati krivnju za rat, platiti odštetu zemljama protiv kojih je ratovala, ostala je bez određenog dijela svojeg teritorija te primorana ograničiti broj vojnika. Takve, po Njemačku, negativne posljedice Prvog svjetskog rata i nezadovoljstvo njenih stanovnika iskoristio je Adolf Hitler koji krši sve odredbe Versajskog sporazuma i započnje militarizaciju koja će stanovnike Zemlje gurnuti u još jednu svjetsku klaonicu.

Godine 1939., teritorij Njemačke bio je podijeljen na dva dijela, Njemačku i Istočnu Prusku. Između njih se prostirala Poljska koja je, u Hitlerovim očima, priječila pripojenje te njemačke pokrajine sa zemljom maticom. Njemačka je od Poljske zatražila ustupanje tog područja te grada Gdanjska (Danzig) koji se smjestio na obali Baltičkog mora. Poljska je taj zahtjev odbila, ohrabrena otvorenom potporom Velike Britanije u slučaju sukoba. Smatrajući kako je to grad u kojem ionako živi većinsko njemačko stanovništvo, Hitler se odlučio na rješavanje spora vojnim putem. Dakako, ne smijemo zaboraviti niti sporazum Njemačke i Sovjetskog Saveza o podjeli Poljske što je još više ohrabrilo Hitlera na napad. S obzirom kako su zemlje zapadne demokracije provodile politiku popuštanja prema Njemačkoj iz straha od novog ratnog sukoba (npr. sramotni Münchenski sporazum iz 1938. kojim je Njemačka dobila dijelove Čehoslovačke), Hitler je smatrao kako može slobodno nastaviti pripajati okolna područja.

Kako bi krivnju za početak sukoba prebacili na Poljsku, nacisti su skovali zavjeru koja je trebala prikazati kako je njemačka vojska samo odgovorila na incident gdje su, navodno, poljski vojnici prvi napali njemačku postaju Gleiwitz. Naime, nacisti su skupinu zatvorenika iz koncentracijskog logora odjenuli u uniforme poljskih vojnika te ih kasnije smaknuli. Njihova tjelesa su trebala poslužiti kao dokaz kako je poljska vojska povukla prvi potez. Taj incident je poslužio kao izlika te je Njemačka, u zoru 1. rujna 1939. godine, izvršila napad na Poljsku. Događaj je označio početak tzv. Munjevitog rata (Blitzkriega).

Poljska vojna moć jednostavno nije mogla parirati njemačkoj te je s lakoćom slomljena. Ona nije bila niti toliko brojna niti modernizirana. O tome nam govori i činjenica kako su se Poljaci, između ostalog, branili i konjicom, kao nekakav ostatak minulog vremena. Jurišati konjicom prema nacističkim tenkovima bio je uistinu očajnički potez. Poljska je pala nakon svega nekoliko tjedana bezuspješne obrane.

Kao odgovor na njemački napad, u sukob su se 3. rujna 1939. uključile i Francuska te Velika Britanija, objavivši rat Njemačkoj.

Foto: karta, modificirana (Wikipedia), fotografije (Rarehistoricalphotos.com)