Najraniji prikaz ostataka Siscije, prema terenskom obilasku, izradio je L.F. Marsigli početkom 18. st.
Tlocrt predstavlja Sisciju koja se smjestila neposredno uz lijevu obalu Kupe, dok je sa sjeverne, južne i zapadne strane okružena potocima Šulec i Svibica. Osim prepoznatljivih gradskih zidina, ovaj prikaz ima niz topografskih detalja kao što su ostatci rimske gradske ulične mreže, dijelovi mosta te sjeverni ulaz u grad. Oznaka c. potez je visoko sačuvanih istočnih zidina, a oznakama d. i e. Marsigli označava vidljive ostatke rimskih zgrada u sjevernom dijelu Siscije.
F. Marsigli prikazuje širi položaj Siscije na karti koja obuhvaća okolicu u radijusu od 20-tak kilometara. Uz položaj Siscije nazvane Siscium Antiquum te Sisačke utvrde pod nazivom Siscium Modernum, na karti je ucrtano niz okolnih mjesta, vodeni tokovi rijeka i potoka, geološke i vegetacijske karakteristike Pokuplja i Posavine te cestovna mreža Siska s tri glavna smjera: jedan prema Šćitarjevu (Via Scutariam Ducens), drugi iz Sirmija (Via ex Sirmio veniens), a treći prema Jadranskom moru (Via ad mare Adriaticum Ducens).
U najduljem razdoblju svoje povijesti, Sisak je obuhvaćao najveći dio prostora današnjeg Siska Starog. Sisak je jedno od najstarijih naselja središnje Hrvatske, budući da se tragovi njegove urbane naseljenosti mogu pratiti sve do 4. stoljeća prije Krista. Ipak, već i prije znakova urbanog naselja ovaj je kraj bio naseljen te su prilikom arheoloških istraživanja nađeni prapovijesni ostaci oruđa i kipića idola.
U 4. stoljeću prije Krista u ovo područje provaljuju Kelti iz plemena Segestani te se miješaju s ilirskim starosjediocima, a zajedničkom naselju daju svoje ime – Segestika. Čini se da je ovaj grad, smješten s desne obale Kupe, tada bio najveći grad zapadnog dijela Panonske nizine.
Kako je dolina rijeke Save bila važna prometnica i ključna točka prolaza kroz Panoniju prema istoku, Rimljani su nastojali što prije zavladati tim prostorima. U više navrata pokušavali su osvojiti Segestiku, no to su uspjeli tek 35. pr. Kr., kada mladi Oktavijan, koji će kasnije postati rimski car Oktavijan August, nakon 33 dana opsade, s vojskom od 12.000 ljudi, osvaja keltsko-ilirski grad, a s lijeve obale Kupe osniva rimski vojni logor – Sisciju. Ovaj logor ubrzo je dobio status grada, a njegov zemljopisni položaj pridonio je jačanju vojnog, prometnog i upravnog značenja toga urbanog središta, osobito razvoju trgovine i obrta. Rimska Siscia je imala luku na Kupi, a od sredine 3. stoljeća i kovnicu novca koji se koristio na čitavom području Rimskog Carstva. Sjajna Siscia bio je utvrđen i uređen grad s ulicama i trgovima popločenim kamenom, s vodovodom i kanalizacijom, višekatnim stambenim kućama i brojnim reprezentativnim zgradama građenim opekom i kamenom te termama uz obalu Kupe. Ta rimska kolonija imala je baziliku, kuriju, slavoluke, portike, tržnicu te ostale tipične rimske građevine. Također, na području antičke Siscije pretpostavlja se postojanje javnih građevina namijenjenih za zabavu stanovništva, kao što su primjerice teatar i amfiteatar. Arheološka istraživanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća otkrila su dijelove gradskih zidina, osobito njihov krajnji sjeverni i južni dio. Iz toga su razdoblja poznati tlocrti mnogih građevina koje se nalaze ispod današnjeg središta grada. U doba cara Dioklecijana, rimska provincija Panonija podijeljena je godine 297. na četiri dijela, a Siscia postaje glavni grad provincije Pannonia Savia (Savska Panonija).
