Četvrti dan Božića posvećen je spomenu na betlehemsku dječicu,koja su na Herodovu zapovijed pomorena od strane njegovih vojnika.

Na dan Nevine dječice (28.12.) vrši se dobro znani, a na čitavu hrvatskom području gotovo bez izuzetaka još održani običaj „šibanja“. Narod taj dan naziva pretežito mladenci, mladinci rjeđe herodešovo ili šibarjevo (uglavnom kajkavci), dok je crkveni naziv dana Nevine dječice narod rijetko prihvatio. Glavno je toga dana simbolično udaranje šibom, i po tome se razvila uloga i naziv šibara u nekim krajevima s uvjerenjem da će zdravlje, snaga i spretnost prijeći na onog koga se tuče.

Šiba se redovno kakvim svježim prutom ( u SZ Hrvatskoj, napose u samome Zagrebu još živo održano  – šibama, pletenim od vrbe). Sporedno je, što u južnijem dijelu  hrvatskog područja čine uglavnom majke s djecom,dok je drugdje mnogo uobičajeno to šibanje i među djevojkama i momcima pa i ostalima; isto tako regionalno, što u južnim krajevima majke peku djeci za tu zgodu osobite kolačiče (mladenčići), shvaćene kao neko ublažavanje šibanja.

Razumljivo je, da se taj običaj, u svezi s danom, na koji se obavlja, tumači ponajviše kao spomen i prigoda trpljenje nevine djece, s čim je u skladu i navedeni naziv toga dana u kajkavaca herodešovo.

Foto.hrt