Marijan Celjak – heroj Domovinskog rata

Na današnji je dan, 16. rujna 1991. godine, svoj život na oltar Domovine položio istinski heroj Domovinskog rata, Marijan Celjak. Iako u našem gradu jedna ulica nosi njegovo ime, dodjeljuje se i priznanje Grada Siska nazvano prema Marijanu Celjaku te se organiziraju manifestacije u sjećanje na njega, mnogi nisu upoznati s njegovim doprinosom u borbi za suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku.

Borba za samostalnost naše države započinje završetkom prvih višestranačkih izbora 1990. godine. Nedugo nakon toga se javljaju i prvi začeci organiziranja obrane, kada se zbog prijetnje blokadom zemlje od strane pobunjenih Srba, javlja potreba zaštite hrvatskog državnog integriteta. Oružana pobuna i velikosrpska agresija na hrvatski teritorij kulminirala je 1991. godine. Ta je godina ujedno označila prekretnicu u životima mnogih naših sugrađana. Muževi, očevi i sinovi svoju su svakodnevicu zamijenili nečim potpuno drugačijim. Jedino naoružanje koje su imali protiv oružano superiornijih protivnika zaluđenih idejom Velike Srbije bila je hrabrost i srčanost jer nošeni mišlju kako su oni ti koji stvaraju povijest i sudjeluju u izgradnji tisućljetnog sna brojnih hrvatskih generacija o samostalnoj državi dala im je potrebnu snagu da ustraju u svojoj pravednoj borbi i obrani svojih obitelji, domova i Domovine.

Jedan od ljudi koji je ugradio svoj život u same temelje hrvatske državnosti bio je i naš sugrađanin Marijan Celjak.

Rođen 1957. godine, u obranu svoga grada stao je kao mlad čovjek od 33 godine, suprug i otac troje djece, djelatnik sisačke Termoelektrane. Kako je već 1990. postalo razvidno da se velikosrbi neće miriti s idejom samostalne Hrvatske, počinje razrađivati ideju nenaoružanih postrojbi Hrvatskih odreda narodne zaštite, koji su bili začeci borbenih grupa, a kasnije i baza za osnivanje sisačkog 57. samostalnog bataljuna u lipnju 1991. godine, prve dragovoljačke postrojbe osnovane u Republici Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Zapovjednikom 57. SAMB-a na nagovor Marijana Celjaka, postaje Antun Bobetko, dok Celjak postaje njegov zamjenik.

Celjak je dobro poznavao stanje na terenu i svoje vojnike koji bi disciplinirano slušali njegove zapovijedi, a ujedno postavlja i prve linije obrane u mjestu Komarevo. Osim u Komarevu satnije 57. SAMB-a bile su raspoređene i na području Petrinje, Gline, Hrvatske Kostajnice, Hrvatske Dubice, Sunje i Siska.

Jačanjem agresije, veliku prijetnju predstavljale su vojarne i objekti JNA koji su bili smješteni na sisačkom području, posebice sisačka “Barutana” iz koje je kontroliran putnički i teretni željeznički promet, cestovna komunikacija prema sisačkom industrijskom bazenu u kojem su bile smještene vitalne industrije Rafinerija nafte, Željezara i Termoelektrana.

Prvih dana rujna 1991. godine započinju pregovori sa zapovjednikom vojarne oko predaje “Barutane”. Nakon 2 dana pregovora zapovjednik “Barutane” predaje objekte i sredstva u njima Hrvatskoj vojsci. “Barutana” je osvojena bez ijednog ispaljenog metka i bez ijednog izgubljenog života 3. rujna 1991. godine i time upisana u hrvatsku povijest kao prva JNA vojarna u koju su ušle hrvatske postrojbe i u kojoj se zavijorila hrvatska zastava.

Nakon što su zapovjednici i vojnici vojarne predali “Barutanu” Hrvatskoj vojsci, Celjak im je jamčio slobodan odlazak. Kako bi to i dokazao, ponudio im je da biraju kamo žele biti prebačeni. Nakon što su odabrali Petrinju, osobno je sjeo s njima u autobus i otpratio ih do njihovog odredišta. Prema svjedočenju jednog od sudionika sastanka, nakon mirne predaje “Barutane” Marijan Celjak je bio pozvan na sastanak u tadašnji Krizni štab. Uručena mu je pisana zapovijed tadašnjeg ministra obrane za povratak sredstava i objekata osvojene vojarne vojsci JNA, no Celjaku je to bilo neprihvatljivo te je nalog odbio, znajući kakvu prijetnju predstavljaju vojarne “Barutana”, “Žažina” i “Šašna Greda” kojima je Sisak bio okružen.

Nedugo nakon oslobođenja “Barutane” počele su blokade JNA vojarni diljem Hrvatske u kojima su bila sredstva za naoružavanje hrvatskih vojnika, a promijenjen je i ministar obrane. Desetak dana nakon oslobođenja “Barutane” Celjak je bio nakratko zarobljen prilikom pregovora o mirnoj predaji vojarne u Žažini kraj Siska, no unatoč tome nije gubio vjeru u pregovore.

Par dana kasnije u selu Šašna Greda kraj Siska ponovno je pokušao predaju riješiti mirnim putem zbog saznanja kako se u bazi nalaze žene i djeca smještenih vojnika. Marijan Celjak ubijen je kao vođa pregovaračkog tima za vrijeme pregovora oko mirne predaje radarske baze Šašna Greda,  16. rujna 1991. godine.

Marijan Celjak zapovijedao je u osam akcija u vremenu od lipnja do rujna 1991. godine. Njegovom pogibijom njegovi suborci ostali su zatečeni jer su izgubili prije svega velikog prijatelja i suborca. Postrojbi odmah daju njegovo ime 57. Samostalni bataljun Marijan Celjak, a iako se tijekom ratnih godina postrojba formacijski mijenjala, ime Marijana je ostajalo kao trajni spomen njegove prisutnosti među njegovim suborcima.  U 1995. godini 57. brigada hrvatske vojske “Marijan Celjak” u vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja” ostvaruje ono što je Marijan oduvijek sanjao, a to je izbijanje na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske i oslobađanje tisućljetnih hrvatskih prostora od velikosrpske okupacije.

Marijan Celjak bio je i ostao u sjećanjima njegovih suboraca i prijatelja hrvatski vojnik na kojeg bi svi hrvatski građani trebali biti ponosni, hrvatski vojnik koji se u povijest stvaranja samostalne, suverene i moderne Republike Hrvatske, upisao svojim djelima i spremnošću na žrtvu u obrani svoje rodne grude jer je za Domovinu dao ono najvrjednije, svoj život. I time nam u trajni spomen ostavio poruku o važnosti nesebičnog davanja sebe za ideale za koje je živio, za obitelj, za svoj dom i jedinu nam domovinu Hrvatsku.